ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 204

književni rad Sv. Save, pa je on od pojedinih delova povelje stvorio pojedine Glave žitija svoga oca.«

145 U svakom slučaju i Stanojević i Solovjev su morali vidjeti da Stefano va »retka titula« nije uzeta iz arenge hilandarske povelje. Ondje je Stefan »veliki župan i sevastokrator, zet od Boga vjenčanoga kir Aleksija cesara grčkago.«

146 Dakle, titula u arengi mljetske povelje nije uzeta iz arenge Stefanove hilandarske povelje. Ona je jednim dijelom uzeta iz potpisa hilandarske povelje, koji glasi: Krst velikoga župana Stefana, namestnoga gospodina sve srpske zemlje.«

147 Solovjev je datirao hilandarsku povelju između 1200. i 1202. g.

148 No, bez obzira na to kad je ona postala, čini se da na osnovu nje doživljava intitulacija u mljetskoj povelji zanimljivu promjenu: veli župan postaje veli kralj, ali ostaje namestni gospodin sve srpske zemlje! Ostatak je titule preuzet vjerojatno iz kasnije Stefanove titule i u toj je kombinaciji suvišan. Jer neprijeporna titula Stefana prije primanja krune glasi: Gospodin Stefan.

149 To, dakako, ne isključuje mogućnost da je Stefan zaista nosio u to vrijeme u svojoj tituli i pojedinačno označene »pomorske zemlje«, ali okolnosti pod kojima nastaje ova suviše razvučena titula daju nam pravo da sumnjamo u njenu tačnost. Zato je vjerojatno da je preradba intitulacije u arengi mljetske povelje nastala pod utjecajem potpisa u koroboraciji hilandarske Stefanove povelje. Ondje je Stefan već »vjenčani kralj i samodržac sve srpske zemlje i pomorske«. Međutim do kakva nas zaključka vodi analiza invokaeije u mljetskoj povelji? Stanojević je nije našao u humskim ispravama iz XII st.

150 Ali s obzirom na to da je mljetska darovnica prijepis iz XIV st., mogla se na početku isprave nalaziti simbolička invokacija, koja inače prati sve vladarske povelje Nemanjića. Pomanjkanje verbalne invokaeije u spisima izdanim u raškoj kancelariji tumači Stanojević bizantskim utjecajem, koji u doba stvaranja raške kancelarije nije znao za takvu formulu.

151 Dakle, pomanjkanje intitulacije u Stefanovoj povelji moglo bi odgovarati diplomatičkim pravilima onog doba. Arenga nije nužno sastavni dio povelje, ali ona je u crkvenim raškim ispravama vrlo karakteristična. »Tri četvrtine raških crkvenih povelja (oko 80 od preko sto) imaju Arengu.. Arenge su u crkvenim poveljama po pravilu dosta duge, po nekad vrlo duge (po nekoliko štampanih strana)«.

152 Stanojević ih prema sadržaju dijeli u tri grupe: »Arenge u kojima se ističe bog u prvom redu, zatim »u kojima je na prvom planu Isus Hristos i 145 Prilozi V, str. 78. 146 Prilozi V, str. 86. 147 Prilozi V, str. 71. 148 Tj. poslije smrti Nemanje, a prije nego što je Stefan otjerao svoju prvu ženu, Aleksijevu kćer. Prilozi V, str. 75—76. 149 F. Miklošić, Monumenta serbica, str. 16. wo vrlo je zanimljivo do kakvih je zaključaka dovela Stanojevića analiza invokaeije u humskim poveljama u XII i XIII st. »Vrlo je važno konstatovati, da humska kancelarija u prvoj polovini XIII veka, dakle u doba kada je Hum gotovo stalno bio pod Haškom, stoji pod uticajem dubrovačke ili bosanske, a ne pod uticajem raške kancelarije ... To pokazuje da je u Humu zasebna kancelarija obrazovana verovatno u doba, kad Hum nije bio pod Raškom. Možda taj fakt, da je humska kancelarija pošla za bosanskom ili dubrovačkom kancelarijom a ne za raškom, pokazuje neki antagonizam prema Raškoj, bilo da se on javlja spontano, bilo pod uticajem onih koji su u onaj mah kad su se u Humu počele pisati i izdavati povelje, vodili tamo glavnu reč«, Glas 90, str. 95. 151 Glas 90, str. 104. i d. 152 Glas 94, str. 213. 204