ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 202

resantno da iz ovog transumpta ne možemo nikako saznati ime pulsanskog samostana ni njegova opata, koji je zajedno s mljetskim opatom tobože donio isprave na prijepis. Još je neobičnija isprika pod kojom je opat zatražio prijepise. On, tobože, nije želio »quod dictum monasterium Pulsanense remanere sine originalibus instrumentis seu privilegiis.«

128 Tobožnji nemar u navođenju svjedoka nije, posve razumljivo, nehotičan.

129 Mislim da bi nas on mogao dovesti do zaključka koji se još Diniću nametao, naime, da je taj čitav elaborat falsifikat Jcoji je nastao poslije 1338, a prije 1387. g. Složila bih se s time da je terminus ante quem 1387. g., i to s obzirom na to što je dubrovačko Malo vijeće odlučilo da ispita Desine darovnice i privilegije pape, dok se na mletačkom sudu 50 godina ranije govorilo samo o privilegijima srpskih vladara i o papinskoj potvrdi.

130 Prema tome, u odlučnoj borbi za otok 1337—1338. god. opat još nije imao Desine darovnice. Ona, dakle, u to vrijeme nije bila ni zaboravljena niti mimoiđena.

131 Najbliža će biti istini pretpostavka da su obje Desine isprave kao i potvrda posjeda pulsanskog reda nastale negdje uoči 1387. g., kad su se, kao što će se još vidjeti, neobično zaoštrili odnosi između mljetskog opata i stanovnika. Tada su zaista postojali historijski preduvjeti za postanak Desinih isprava. Drugu skupinu samostanskih privilegija čine: a. Nedatirana darovnica Stefana Prvovjenčanog

132 Stefan daruje, kako se u ispravi kaže, »manastiru prečiste vladičice naše gospodje bogorodice u Mljetu« ove posjede: čitav otok Mljet i Babino Polje, u drugom otoku, u Krkru (Korčuli) crkvu sv. Vida, zatim Janjinu s Popovom Lukom i Sv. Stefana i Sv. Georgija.

133 Pošto su navedene granice stonskog posjeda, ubrojena je u darovane posjede još i crkva sv. Nikole u Stonu. Kralj određuje da svi ti posjedi budu metohije mljetskog samostana. Nadalje, on također određuje da crkvi pripadaju oni vinogradi koje je opat kupio crkvenim novcem u Rijeci i Žrnovici.

134 Nakon ovih odredaba o posjedima kralj moli svoje nasljednike ili one koji će poslije njega vladati da ne prekrše njegove odredbe. Ako bi se ipak našao netko tko bi, zaveden đavlom, to učinio, neka bude proklet od boga i bogorodice, neka ga šatre sila krsta i od njega grešnika neka mu bude ana128 N. mj. 129 U tekstu notarskog ovjerovljenja ima pogrešaka za koje nije jasno kakvog su porijekla. Dvije isprave, str. 69. Šteta što Foretić nije priložio raspravi fotokopiju na osnovu koje bismo mogli utvrditi što su štamparske, a što prepisivačeve pogreške. 130 Povelja kneza Dese, str. 6—7. 131 D. Roller, n. dj., str. 166; B. Gušić, Kako je Mljet pripao..., str. 2. 132 Spomenik XI, str. 9; F. Miklošić, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae 1858, str. 8—10. T. Smičiklas, CD III, str. 223—225. 133 »I semu že manastyru prëcistyje vladycice naše gospožde bogovb Miete sije daruju: otokb vbSb i Babyno Pole, u drugom otocë, u Krbkrë, crbkbVb svetago Vida Janinu i sb Popovomb Lukomb i svetago Stefana i svetago Georgija. ... u Stone crbkvb svetago Nikoly«. F. Miklošić, n. dj., str. 10. 134 » . . . i vinogradi kuplb (!) opatb crbkvyim (!) dobytbkomb da budutb crbkvy u Rëcë i u Zrbnovbnici prëdb Dubrovbnikom«. F. Miklošić, n. dj., str. 10.