ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 145

HISTORIJSKI ARHIV U VARAŽDINU U AKCIJI EVIDENTIRANJA I POPISIVANJA ARHIVSKE GRADE IZVAN ARHIVA Mirko Androić Značenje popisane arhivske građe. Mi danas treba da govorimo još uvijek o »mladosti« naših arhivskih regionalnih ustanova, premda je od 1950. godine naovamo u tim institucijama obavljen velik posao, kako na zaštiti registraturno-arhivske građe, tako i na evidenciji registratura, stručnom sređivanju, naučnoj obradi, čuvanju i omogućavanju eksploatacije sakupljene i sređene dokumentacije. Činjenica je, međutim, da su neke druge institucije koje su postojale prije osnivanja Arhiva već bile sakupile priličnu količinu veoma značajne arhivske građe, arhivskih zbirki i pojedinih dokumenata. Ta dokumentacija nije značajna samo po svojoj sadržajnoj strani već i stoga što je često veoma stara. Takve su institucije prvenstveno muzeji i biblioteke, a zatim i neki instituti. Osim toga, veoma značajna, a često i stara arhivska građa nalazi se u crkvenim arhivima — veoma razgranatoj mreži prvenstveno župnih ureda. Već samo to obilje i starina arhivskog materijala neophodno zahtijeva bar njegovu evidenciju i popisivanje. Nešto sa zakašnjenjem prišlo se u drugoj polovici 1967. godine tom važnom i dosta složenom zadatku evidentiranja i popisivanja. Historijski arhiv u Varaždinu već je otprije imao program ove akcije i evidenciju imalaca. Realizacija toga zadatka pokazala se ipak složenom, a često je bila i otežana. Treba istaći da nikakvih teškoća nije bilo u evidentiranju i samom popisivanju crkvenih arhiva, osim onih tehničkih — nesređenost građe. Drugačije je, na žalost, bilo u muzejskim ustanovama. U njima nije građa u potpunosti evidentirana, a veoma često i ne znaju gdje šta imaju. U više navrata ni pismene i usmene intervencije Uprave HAV-a nisu pomogle u tome da bi se mogao bar započeti posao oko evidencije i popisivanja. Ovu žalosnu činjenicu samo iznosimo i, ne zadržavajući se na njoj, prelazimo na opis karaktera popisane arhivske građe. 2Q Arhivski vjesnik 145