ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 136
b) građa u crkvenim organizacijama i ustanovama, koja je kod njih nastala i koja je tamo sakupljena, c) građa kod pojedinih građana, kod njih nastala i koju su oni sakupili, d) građa u zbirkama arhivske građe. 3 Općenito se o ovoj građi može reći da je ima u prilično velikim količinama, i to od relativno stare do najnovije, počevši od čitavog fonda do pojedinačnih arhivalija. Dalje, ova je neevidentirana građa stvarno nepoznata i širem krugu interesenata nepristupačna. Članom 44. Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima propisano je da Arhiv Hrvatske vrši dokumentaciono-informativnu službu o arhivskoj građi na području Republike.'I u ovoj odredbi sadržana je obaveza arhivske službe da dođe do podataka o još nepopisanoj građi izvan arhiva, o njenu smještaju, stanju, sigurnosti, vrsti i starosti. Osim toga, ovi su podaci potrebni arhivskoj službi ako ona želi da efikasno udovoljava svojoj namjeni, a u prvom redu da građu zaštiti i učini je pristupačnom i da može voditi svoju cjelokupnu dugoročniju politiku, posebno što se tiče spremišnog prostora, opreme, stručnih kadrova i novčanih sredstava. Zbog ovih ukratko izloženih razloga Arhivski savjet Hrvatske zaključio je da se u 1967. godini pristupi popisivanju još nepopisane arhivske građe izvan arhiva. Članom 17. Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima predviđeno je da su imaoci arhivske, odnosno registraturne građe dužni dostaviti nadležnom arhivu popis građe koju posjeduju. Ista odredba ponovljena je za imaoce zbirki arhivske građe u tač. 10. Uputstva o vođenju evidencije u arhivima. 4 Iz ovih odredaba izlazi da arhivi nisu dužni provoditi popis ove građe sami, svojom radnom snagom, nego je to u prvom redu zakonska obaveza imalaca. Preporučljivo je stoga imaocu građe predočiti da u ovom slučaju arhiv radi na njegovu poslu, na kojemu i on treba da se angažira, a naročito na poslovima sređivanja građe. U pristupanju ovoj akciji, odnosno u njenu planiranju, nameću nam se pitanja organizacije posla i njegove tehničke provedbe. Navest ćemo neka osnovna načela kojih se ovdje potrebno i korisno pridržavati. Razumljivo je da arhivi prije svega moraju imati popis imalaca nepopisane građe na svojemu području. Bez informacije gdje se i kod koga građa nalazi posao se ne može ni započeti. Neki arhivi imaju ovakvih podataka više (npr. arhivL u Splitu, Dubrovniku i Varaždinu), neki manje, a svaki ima relativno malo podataka o građi koja se nalazi u posjedu građana. Ovakve podatke treba đa sistematski počnemo sakupljati. Radi planiranja rada, stručne radne snage i sredstava potrebno je imati opće podatke o količini, starosti i stanju građe i o jeziku kojim je pisana. Evidencija, odnosno popisi koje ćemo izrađivati neće i ne mogu biti jednoobrazne, nego će njihov oblik zavisiti od vrste, starosti, vrijednosti i količine građe. 3 Vidi: 61. 13. str. 3. Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima, Narodne novine, br. 31, 1965. i Upustvo o vođenju evidencije arhiva i zbirki arhivske građe, Nar. novine, br. 12, 1967. J- 4 Narodne novine, br. 7, 1963. - *.'•'•- •• '• - - — - — 136
