ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 121
biskupa. Donosi, naime, fragment koji se odnosi na događaj. 21 Preko Farlatija o njemu pišu i drugi istraživači prošlosti barske nadbiskupije. 22 Nitko ga, međutim, ne datira. U ovom slučaju, po našem mišljenju, treba razlikovati dvije stvari: 1) kad se događaj zbio, i 2) kad je opisan i predočen kao tužba na ročištu u Perugi. Pismeni tekst optužbe s opisom događaja zacijelo je predao odgovarajućoj instanci pri papinskom dvoru (kuriji) u Perugi barski nadbiskup Ivan de Piano Carpini potkraj 1251. ili u početku 1252. kad je tamo stigao, jer ga je 24. II 1252. već prepisanog imao u rukama Dubrovački nadbiskup Ivan i poslao u Dubrovnik. To je što se tiče datacije teksta optužbe, odnosno teksta opisa događaja napada Dubrovčana na barskog nadbiskupa. Sam događaj napada, po našem mišljenju, odigrao se u drugoj pol. 1251. Tada su se na poziv pape uputili zainteresirani biskupi u Perugiu na ročište. Otputovao je i barski nadbiskup. Put ga je prema Perugi zacijelo vodio pokraj Dubrovnika. Tu je bio napadnut (coram civitate Ragusii). Tuži se da su ga Dubrovčani napali usprkos tome što je bio »sub securitate domini pape«. Taj nam podatak omogućuje stalnije datiranje događaja. Naime, Inocencije IV je 23. V 1250. naredio iz Lyona travunjskom biskupu Salviju da pozove dubrovačkog i barskog nadbiskupa i sufragane da dođu kroz 8 mjeseci k njemu na raspravu. Travunjski biskup Salvije poslao je pozive zainteresiranim strankama tek iduće godine 8. V 1251. 23 U međuvremenu papa je napustio Lyon 19. IV 1251. Budući da nije mogao otići u Rim zbog prevlasti gibelina, nastani se u Perugi, 5. XI 1251. godine. 24 Tada su se zacijelo njemu uputili biskupi na ročište noseći sobom poziv kao sal vus conductus (sub securitate domini pape et cum ipsius litteris). Dubrovčani su bez sumnje znali da barski nadbiskup mora na putu za Perugiu proći pokraj njihova grada. Dočekali su ga, napali, izgrdili, zatvorili itd. Događaj se dakle može datirati u XI —XII mjesec 1251. god. kad je barski nadbiskup, noseći papinski poziv, plovio pokraj Dubrovnika na putu prema Perugi. Sam opis događaja, tužba protiv takvog postupka nastala je u početku 1252, kad je isti nadbiskup stigao u papinsku kuriju i stvar predao u ruke određenom organu. Tekst tužbe je jako loše prepisan, mjestimično je nečitak, nerazumljiv i izblijedio. Dok. br. 9. Izvještaj dubrovačkog svećenika Savina. On je bio službeno u pratnji dubrovačkog nadbiskupa prilikom njegova puta i boravka u Perugi da prisustvuje ročištu. Savin opisuje zgode na putovanju i ponižavan ja koja je doživljavao od strane svog nadbiskupa. Izvještaj nije bio dosad poznat. Može se pretpostaviti da ga je Savin poslao istog dana kad je poslao i svoj izvještaj dubrovački nadbiskup Ivan 24. II 1252. kao dopunu ili prilog nadbiskupovom izvještaju. 25 21 Farlati, n. dj. 103—VII, 39. 22 I. Marković, n. dj . 82. — St. S t a n o j e v i ć, Borba za samostalnost katoličke crkve u nemanjićkoj državi, Beograd, 1912, 139. — D. Gruber, O dukljansko-barskoj i dubrovačkoj nadbiskupiji do polovice XIII st. VZA, XV, 1913, 129. 23 SCD IV, 420, 446. 24 I. Marković, n. dj. 81—82. 25 Kad smo na materiji o sporu dubrovačko-barske metropolije, slobodno mi je upozoriti na jedan detalj, koji će zacijelo olakšati rad budućim istraživačima toga pitanja. U SCD IV, 590—592, dok. br. 510 od 3. II 1255. objavljena je promemorija dubrovačkog nadbiskupa u veži spora s Barom. Na kraju tog dokumenta, na str. 592, Smičiklas je kurzivom dodao: »U'dubrovačkom arkivu imade pod posebnim omotom no. 66. sc. XIII. 1238—1252. fol. 5 na pergameni notarskih zapisa, po kojima se vidi kako je prokurator nadbiskupa dubrovačkog branio prvenstvo nadbiskupa dubrovačkoga nad barskim nadbiskupom. 121
