ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 122

Prilikom prepisivanja ovih dokumenata svuda je slovo »u« zamijenjeno slovom »v« gdje to traži klasični latinitet, npr. ciuitas transkribirano civitas. Ostala slova su zadržana kako su napisana u tekstu, npr. eciam, presbiter itd. Slova i riječi i dijelovi riječi koja se nalaze u okrugloj zagradi ( ) jesu dopunjena ili se dadu razabrati iz teksta. Riječi i izraze unutar uglatih zagrada [ ] umetnuo sam sâm prema smislu rečenice. Tačkice ... označuju da je mjesto nečitko ili je lakuna ili je izjedeno. Uskličnik (!) pokraj riječi označuje riječ čije čitanje nije, zbog lošeg ili manjkavog teksta, dovoljno jasno i sigurno pročitano. Sličnu ulogu ima i upitnik (?). Sve ostale riječi i izrazi ostavljeni su onako kako se javljaju u originalu bez obzira da li su gramatički ili leksički tačno napisane. Godina stavljena u oble zagrade () znači da nije navedena u tekstu dokumenta, nego je izvedena na temelju njegova sadržaja. Isto tako ako je mjesto u naslovu uokvireno npr. (Venecija), znači da se ne spominje u tekstu, nego je određeno prema sadržaju ili dodano zbog lakšeg razumijevanja. Ovo je jedan primjerak«. Upozorava dakle da ima još notarskih zapisa koje on nije objavio. U primjerku Codexa diplomaticus-a, koji se nalazi u priručnoj knjižnici Historijskog arhiva u Dubrovniku, poslije tog Smičiklasova upozorenja, pok. sveuč. prof. M. Bar ada dodao je svojeručno olovkom napisan tekst: »Divnog li materijala za dubrov. civilnu i relig. historiju! Vječna šteta, da je to samo ovdje nabacano! Izmješano ima summis! — Smičiklas u gornjem kurzivu, kaže: »imade . . . notarskih zapisa«, šteta, da se ovi nezaboravni radnici nijesu potrudili unijeti ih u ovaj codex!« Potaknut tim upozorenjima pregledao sam odgovorajuću seriju i broj dokumenata. Pronašao sam da među notarskim zapisima u stvari postoje samo tri varijante navedene promemorije: a, b, c i ništa više. Smičiklas je objavio njenu varijantu c (SDC IV, 590—592), smatrajući da je dovoljno. Barada zaveden nešto nejasnom Smičiklasovom stilizacijom, pomislio je da je ostalo još dosta vrijednog neobjavljenog materijala (»imade . . . notarskih zapisa«), kojeg je Smičiklas mimoišao. Nije se potrudio da provjeri što je u stvari preostalo, pa je izrekao previše oštar sud. Uzeo sam u ruke sve tri varijante i usporedio ih s tiskanim tekstom. Osnovica je Smičiklasov tekst. Varijanta a) redak 8. odozgo, na str. 591. ispod notoria treba da se doda »publica et« (isto i varijanta c). Između 8. i 9. reda odozgo ispušten je pasus koji glasi: »Item quod dictum Privilegium sic incipiebat. Çacharias episcopus servus servorum Dei dilecto in Hristo filio Andrée Arciepiscopo sancte pitauritane ecclesie«, (isto je i kod var. b i c). U 9. redu odozgo poslije izraza constituimus te etc u ovoj se varijanti navodi: »Constituimus te omnibus diebus vite tue esse pastorem te et successores tuos super istam provinciam, Inprimis Çachulmie Regno et Regno Servilie, Tribunieque regno, Civitati namque Catharinensi seu Rose atque Polatensi cum ecclesiis et parochiis eorum« (isto to i u var. b i c). U 13. redu odozgo umjesto fuerint piše »sunt« (isto var. b i c). U 9. redu odozdo umjesto undecim piše »X« (var. b isto X, var. c piše decern). U 6. redu odozdo ne piše Servie (isto var. b i var. c). U 21. redu odozgo umjesto privilégia supradicta piše »Privilegium supradictum« Varijanta b) 14. red odozgo nema omnibus. Varijanta c) 9. red odozgo umjesto clausola piše »clausula«. U. red odozgo umjesto obsedit piše »invasit«. 20. red odozgo umjesto eiusdem piše predicte 25. red odozgo umjesto vacans piše vacavit 16. red odozdo umjesto Arinzerius piše Rogerius 14. red odozdo umjesto Arinzerii piše Rogerii 4. red odozdo nema et satelites suos 1. red odozdo nema in partibus illis. Na poleđini mlađim rukopisom je dodano: »Memoriale per l'inviato a Roma nella causa dell' Arciv. di Ragusa coi suffraganei 1238—1252. Aringerius arch. Ragusinu's.« N. B. Kad je rukopis već bio u tisku pronašao sam da je dok. br. 6 objavljen u SCD V, 581 s netačnom datacijom i netačnim imenom kotorskog biskupa. 122