ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 120

pape, biti objektivan prema dubrovačkom biskupu. Dokument nije datiran. Datacija mu se može u širem terminu odrediti po biskupu Diodatu. On je bio biskup 1247—1249. godine.

15 Dokument zacijelo treba uvrstiti u problematiku rješavanja spora između dubrovačkog i barskog nadbiskupa. Međutim, prema pregledanoj literaturi, nisam uspio pronaći vrijeme kada je papa Inocencije IV odredio kotorskog biskupa Diodata i arciđakona Teodora da budu njegovi istražitelji u tom sporu. Dok. 8. i 9. Tiču se spora dubrovačke i barske nadbiskupije o tome kome pripada naziv i vlast metropolite. Biskupije Bara, Ulcinja i Svača bile su 999. god. podvrgnute metropoliji u Dubrovniku.

16 Međutim, u toku XI st. tačnije 8. I 1089. papa Klement III uzdigao je barskog biskupa na čast nadbiskupa i vlast metropolite podvrgnuvši mu kao sufragane biskupije ulcinjsku, trebinjsku, svačku, drdvastčku, pilotsku, a kasnije rašku i bosansku.

17 Tako je Bar otcijepljen od dubrovačke metropolije. Dubrovački nadbiskup i metropolita ne priznaje to otcjepljenje. Nastaje pravnička borba u kojoj obje strane dokazuju svoja prava: dubrovačka da barski biskup nije metropolita, a barski da ne potpada pod Dubrovnik. Obje strane služile su se u prepirci bulama koje su sami krivotvorili. Sve do početka XIII st. izgledalo je da će Dubrovnik dobiti spor. Ali tada nastaje preokret i prevaga malo po malo prelazi na Bar. Vrhunac spora bio je 1252. kad su obje strane pozvane na sud pred papu Inocencija IV u Perugiu da iznesu svoje dokaze.

18 Dokumentacija o tom sporu je obilna.

19 Nema isprave kako je spor riješen. Činjenica je da je barski nadbiskup ostao metropolita sa svojim sufraganima. Pronašli smo dvije isprave koje će baciti dopunsko svjetlo u neke pojedinosti o tom pitanju. Dok. br. 8. To je neovjerovljen prijepis tužbe barskog nadbiskupa Ivana protiv Dubrovčana, koji su ga jednom zgodom napali, zatvorili, izrugali mu se. On ih je tada ekskomunicirao i zatražio odštetu od 2000 perpera zbog pretrpljenih uvreda. Sam događaj, ali bez detalja, poznat je iz pisma dubrovačkog nadbiskupa Ivana poslanog 24. II 1252. iz Perugie Dubrovčanima. Barski nadbiskup potužio se, na taj postupak Dubrovčana prema njemu, jednom kardinalu u Perugi. Dubrovački nadbiskup dobio je od tog kardinala tekst optužbe koji, prema njegovim riječima, sadrži: »ita quod prelatus Antibarensis

... diffamaciones contra clerum et populum Ptagusinum super capcione sua proponendo quedam turpia et inhonesta que de canibus et Saracenis

... prof erenda, petendo a nobis duo millia yperperorum pro apsolucione excommunicacionis super capcione ipsius vos absoluendo exceptis dampnis ... uobis ablatis sicut videre poteritis in libello nobis porrecto, quem vobis de verbo ad verbum duximus transmittendum«.

20 Dubrovčanin dakle iznosi sadržaj optužbe. Prepisao je njen tekst kojeg dostavlja. Tekst optužbe nije dosad bio u cijelosti poznat, pa ga objavljujemo. Farlati je znao za taj događaj. On ga zacijelo poznaje preko ovog izvještaja dubrovačkog nad15 D. Farlati, Illyricum sacrum VI, 439—441. — C. E u b e 1, Hierarchia catholica medii aevi I, 1898, 184. 16 M. B a r a đ a, Dalmatia superior, Rad JAZU 270, 112. 17 J. B u t o r a c, Barska nadbiskupija, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 2, 381. s literaturom. »I. Mar ko vic, Dukljansko-barska metropolija, Zagreb, 1902, 25—85. i drugi autori. ° Thâlloczy—

Jireček—Sufflay, passim. M SCD IV, 482. 120