ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 119

sadržanih u njima — isplate duga. Transumpt je jako oštećen tako da je prva isprava nečitljiva. U drugoj ispravi općina dubrovačka se poziva da isplati 1400 libara venecijanskih dinara. Taj je novac ona pozajmila od dvojice Venecijanaca u namjeri da isplati duždu svoje novčane obaveze. Izgleda da je riječ o namiri zajma kojeg su Dubrovčni svojedobno podigli radi naoružanja vojske (pro exercitu) na zahtjev dužda Jakoba Teupula (Tiepolo) još 1242. godine.

9 Dug su Dubrovčani vjerojatno namirivali tako da su vraćali novac jednom dužniku zadužujući se kod drugoga, jer je rok vraćanja jednom dužniku bio dosta kratak. Transumpt je datiran 1244. godinom »mensis junii, die octavo exeunte« znači 23. lipnja. Dok. br. 7. Dukala, kojom dužd Marin Maurocenus, u povodu jedne razmirice u Dubrovniku, šalje svoje poklisare da urede spor. Dubrovčani se obavještavaju da u svemu poslušaju njegove poslanike. Dukala nema godine izdanja. Spominje se samo datum mjeseca: 4. travnja (die quarto in tränte), ime dužda i IX indikcija. Marin Maurocenus duždevao je od 16. VI 1249 — 1. I 1253, a IX indikcija pada u 1251. Zato je datacija: 4. travnja 1251. Dok. br. 5. Isprava (instrumentum) o kupovini soli. Dubrovčanin Pavao Volcinna stigao je u Drač,

10 da kupi sol.

11 Tom je zgodom 24. I 1248. sklopio ugovor s Paskalom Saruppi, građaninom Drača, koji će mu do kraja idućeg mjeseca svibnja isporučiti deset müijara smeđe soli (salis bruno) ih jedan milijar bijele soli (de sale albo). Za to će dobiti 500 perpera u roku godine dana. Ukoliko se jedna ili druga strana ne bude pridržavala ugovora tj. isporuke ili isplate, primjenit će se sankcije. Ugovor je učinjen u dva primjerka. U prvom nastupa Pavao Volcina kao kupac, u drugom Paskal Saruppi kao prodavač. Prvi je ugovor objelodanjen u SCD IV, 334—336, drugi, u nešto različitoj stilizaciji, nije bio poznat. Novac od ove prodaje primio je Paskal 4. VI 1249. o čemu mu je izdana priznanica.

12 Otprije je on poznat Dubrovčanima. Potpisan je npr. kao svjedok prilikom sklapanja ugovora o kupovini dva milijara crne soli (de sale nigro) između Dubrovčana Pavla Bocignolo i Petra Carnisii s jedne strane i Dračanina cur Cumano de Sucotrino s druge.

13 Poslije njegove smrti, sin mu Aleksije nastavio je trgovati s Dubrovčanima.

14 Izraz cur ispred imena u ovim ispravama očito potječe od grčkog kyr. Dok. br. 6. Odgovor kotorskog biskupa Diodata na traženje dubrovačkog senata. Biskup je odgovorio da će u sporu, koji istražuje u ime 9 SCD IV, 159, 161, 168. 10 Drač — stari grčki Epidamnos, rimski Dyrrhachium, srednjovjekovni Durachium — sagradili su Grci u VII st. prije n. e. U starom i srednjem vijeku važno trgovačko i pomorsko središte i ishodište. Od njega se pružala put Istoka glasovita »via Egnatia«. Oko njega su se borili Bizant, Ostrogoti, Normani, Makedonci, Mlečani, Srbi, Anžuvinci, Turci. Glavni mu je izvozni artikal bila sol u tri vrste: bijela, smeđa, crna. — Usp. K. J i r e č e k, Položaj i prostor grada Drača, p. o. Glasnik srpskog geografskog društva I, 1912, sv. 2, 1—10. 11 O važnosti i značenju trgovine soli za Dubrovnik, usp. B. Stulli, Dubrovnik Enciklopedija Jugoslavije, sv. 3, 133, 139. 12 SCD IV, 396—397. 13 SCD IV, 188. — Usp. još Thâlloczy — Jireček — Sufflay, Acta et diplomata res Albanie mediae aetatis illustrantia, I, 1913, br. 180. — Taj Sucotrino je, po mišljenju Jirečeka, Slaven. Jireček, Drač ... str. 6. 14 Thâlloczy—

Jireček—Sufflay, br. 247.