ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 329

Dokumenat br. 25 (str. 150—161) je glasovita odredba pape Leona XIII od 18. 8. 1883, kojom otvara vatikanske arhive za slobodno naučno istraživanje historičarima i arhivistima. To je poslanica Saevenumero considérantes, upravljena kardinalima Antoninu de Luca i Ivanu Krst. Pitra, te Josipu Hergenrötheru, prefektu Vatikanskog arhiva. 30. 9. 1902. izdaje Državno tajništvo okružnicu s uputama za biskupe Italije o čuvanju i upotrebi crkvenih arhiva i knjižnica. Donosi se generalni pravilnik za arhive i knjižnice prema kojemu trebaju pojedine ustanove — ne dirajući u bitne i nužne principe o sigurnosti i upotrebi građe — izraditi prema svojim prilikama vlastite pravilnike (str. 163—186). Ovo je veoma važan dokumenat o uređenju arhiva, o inventaru, katalogu, kartoteci, o čuvanju kodeksa, o istraživačima i o mjerama za čuvanje građe, o strancima, a donosi pri kraju i pravilnik o korištenju rukopisa i pergamena. Još je jedan od važnih i osnovnih dokumenata izdan od državnog tajnika 12. 12. 1907, za pape Pija X. Tom se odredbom osniva stalna dijecezanska komisija za čuvanje dokumenata i spomenika. Dužnosti komisije jesu: 1) sastaviti katalog svih dokumenata koji se čuvaju u crkvenim arhivima u biskupiji, kao i svih spomenika i umjetničkih objekata koje čuva dijecezanski kler: jedan i drugi katalog sastavit će komisija za svako crkveno tijelo (kaptol, župu itd.) i za svako javno mjesto određeno za bogoslužje; jedna kopija tih kataloga čuvat će se u mjesnom arhivu kaptola, župe itd, a druga u uredu dijecezanske komisije; 2) svaka promjena u stanju pojedinog katalogiziranog objekta mora se odmah točno zabilježiti, opisati i javiti komisiji; 3) stalna briga komisije bit će da bdije nad čuvanjem objekata i da poziva na odgovornost, pred ordinarija, odgovorne osobe za svaku nemarnost. Donošenjem Kodeksa crkvenog prava (Codex Iuris Canonici) god. 1917. započinje doba sadašnjeg crkvenog zakonodavstva za područje arhivstva. Sam Kodeks ima 18 kanonskih odredaba koje su obavezne za cijelu Crkvu iz materije o crkvenim arhivima (biskupskim, župskim itd.). Kodeks kanonskog prava izdan god. 1917. stupio je na snagu 19. svibnja 1918. Donosimo kratak pregled propisa o arhivima prema Kodeksu: Kanon 304. određuje da propisi o arhivima vrijede i za misijska područja. Kanon 372. određuje da u biskupskoj kancelariji mora biti svećenik kancelar, kojemu je osobita dužnost da kurijalne spise u arhivu čuva, sređuje i vodi indeks spisa. Prema potrebi može mu se dati pomoćnik. Kanon 375. Biskup treba da na sigurnom i prikladnom mjestu podigne arhiv u kojem će se čuvati isprave i spisi koji se odnose na poslove biskupije. Za spise treba izraditi inventar ili katalog svih isprava s kratkim sadržajem za svaku pojedinu. Kanon 376. Svake godine treba kroz prva dva mjeseca popuniti inventar. Brižno treba paziti da se svi spisi nalaze u arhivu. Kanon 377. Nitko ne može ući u arhiv bez dozvole biskupa ili generalnog vikara i ravnatelja kancelarije. Ključ arhiva čuva ravnatelj kancelarije. Kanon 378. Bez dopuštenja biskupa ili generalnog vikara nitko ne smije iznositi spise iz arhiva. Spis iznesen treba vratiti na mjesto u' pravilu u roku od tri dana. Tko iznosi kakav spis mora ravnatelju pisarne dati revers. Propisi kan. 379—382 odnose se na tzv. tajni biskupski arhiv koji nije otvoren za javnost, a sadrži spise uglavnom kaznenih parnica zbog povrede ćudorednosti. Spisi toga arhiva čuvaju se pod 2 ključa od kojih je jedan kod biskupa, drugi kod ravnatelja pisarne. Kanon 383. govori o drugim crkvenim arhivima: katedrale, zborne crkve, kaptolskima, župskima, crkvenih bratovština i ustanova. Jedan primjerak inventara tih arhiva treba čuvati u biskupskom arhivu, a drugi u vlastitom 329