ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 328

i si. nego i druge naredbe i upute bilo Papa, bilo raznih ureda Svete Stolice pismeno izdane o arhivima. U knjigu nisu uvršteni svi dokumenti, nego najvažniji, jer autori nisu željeli izdati potpunu zbirku svih dokumenata o crkvenim arhivima. Htjeli su donijeti samo one dokumente koji imaju veću historijsku važnost ili su važni za samu nauku o arhivima. Zašto nisu donijeli dokumente starije od Tridentinuma? (str. XI). Kao što je na drugim područjima crkvenog života Tridentinski koncil značio preporod i obnovu, tako i na području arhivstva: označuje početak veoma plodnog doba u obnovi i radu arhiva, napose župskih i biskupskih. Načela kojih su se urednici držali u pripremanju knjige: a) Dokumenti se donose u jeziku originala, ispravljane su jedino pogreške pisma i interpunkcije, koliko je bilo potrebno. b) Ako neki dokumenat radi samo o arhivima, donesen je čitav; inače se iz njega uzimlju samo oni dijelovi, koji se odnose na arhive. c) Zadržava se unutarnja razdioba i brojčane oznake, te razdioba svakog pojedinog dokumenta. Kroz čitavu zbirku ide marginalna numeracija, da bi se točnije i lakše navela mjesta dokumenata u samom Enchiridionu. Napomena auktora: Stariji dokumenti imaju vrijednost uglavnom historijsku, o razvitku i napretku rada u crkvenom arhivstvu. Juridičku obavezu i normu za rad danas imaju oni dokumenti koji su izdani poslije Kodeksa crkvenog prava, tj. iza god. 1917. Sadržaj nekih najvažnijih dokumenata: Tridentinski koncil na 24. sjednici 11. 11. 1563. uzakonjuje propise o matičnim knjigama. — Ova odredba, kako se sve više primjenjivala u život, utjecala je (u nas po prilici oko 100 god. kasnije) na brižno vođenje matičnih knjiga, zatim knjiga o arhiđakonskim vizitacijama, koje postaju prvorazredni izvori upoznavanja crkvenog i uopće kulturno-historijskog zbivanja (str. 3). Milanski nadbiskup Karlo Boromejski na sinodi god. 1565. donosi važne odredbe za svoju biskupiju, a Papa Pavao V bulom »Inter omnes« od 6j 5. 1566. proteže ove zaključke na cijelu Crkvu. Među tim propisima nalaze se i propisi o arhivima (str. 2—5). Među odredbama Pape Siksta V ističu se (str. 14—25) dvije: Samostani treba da svoje inventare spisa samostana i crkava pošalju arhivima svojih centrala u Rimu (20. 5. 1588.); formiranje arhiva u svim gradovima i mjestima Papinske države, osim Rima i Bologne (1. 8. 1588). Papa Pavao V izdaje propise o novom Vatikanskom arhivu (dokumenti br. 12—14, str. 34—37). Urban VIII osniva 16. 11. 1625. Archivum generale, koji se naziva Urbanum, i postavlja svoga nećaka kard. Franju Barberinija prvim prefektom tog Arhiva. Zatim nakon mjesec dana osniva Archivum sacri Collegii cardinalium in palatio Vaticano (str. 38—58). Klement X osniva važni Archivum Datariae Apostolicae 11. 1. 1671. (str. 58—63). Za Pape Inocenta XIII kardinal camerarius (komornik) 25. 8. 1721. potvrđuje prijašnje propise, donosi nove podrobne instrukcije o radu arhiva, napose o notarima i arhivistima, te određuje takse za korištenje spisa iz arhiva (str. 70—100). Rimski koncil 1725. god. donosi razne odredbe o arhivima, spisima, inventarima, o osnivanju biskupskih arhiva, o kaznama za one koji bi spise i dokumente oštećivali, ukrali, spalili, krivotvorili i si. (str. 100—104). Benedikt XIII u apostolskoj konstituciji Maxima vigilantia od 14. 6. 1727. određuje da se u roku od 6 mjeseci imaju osnovati arhivi: biskupski, kaptolski, redovnički i drugi. Donosi potanje odredbe o radu u arhivima. Mnogi od ovih propisa sadržajno su još danas na snazi (str. 104—116). Državni tajnik Benedikta XIV kard. Silvio Valent! izdao je 1. 6. 1748. opširne odredbe o arhivima Papinske države (br. 24, str. 116—150), o njihovom uređenju, o notarima, arhivistima, o unutrašnjem uređenju, o taksama i si. 328