ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 317

Budvanski je biskup bio g. 1347. oslobođen zbog siromaštva od plaćanja taksa.

121 Hoberg ne donosi podatak o taksiran ju Ivana Blaža, a ipak je prema Farlatiju

122 poznato da je on 1432. obećao platiti 86 for. Jednako Farlati prema podacima iz Knjiga obligacija donosi biskupe Ivana Rubinu ili de Paulis (1446) i Jakova (1447), koje Hoberg izostavlja. Hoberg donosi samo g. 1433, kad je Ivan de Sillanego bio taksiran najnižom svotom. G. 1434. Eubel

123 postavlja na budvansku stolicu Stjepana Radosovića. U buli provisionis, koju donosi L. Wading,

124 Stjepan se poslije smrti nekog Petra imenuje biskupom »Capirinensis seu Biduanensis et Visoconensis«. Farlati,

125 spominjući tog Stjepana prema Knjigama obligacija, tvrdi da taj biskup nije imao sjedište u Budvi, jer se teritorij budvanske biskupije nije nikada prostirao preko Bosne. H. Hoberg

120 međutim donosi na posebnom mjestu podatak o nekom Tomi biskupu »Srebrenicensis et Vissictonensis«, koji je 1440. bio oslobođen zbog siromaštva od plaćanja takse. Postojanje te biskupije poznato je D. Mandiću

127 i prema njemu njen teritorij protezao se od Zvornika i Srebrenice cijelom srednjom Bosnom do Jajca i Bugojna. Za Draganovića

128 to je »čudni« biskup, nastao kao rezultat težnja za samostalnošću bosanskih franjevaca. Sigurno je ta težnja stvorila taj naziv koji se spajao titulom »biduanensis« (što bi moglo biti i »bistuanensis«), već kod gore spomenutog Stjepana Radoševića. Toma što se g. 1440. spominje u Knjizi obligacija isti je onaj Toma za kojeg Farlati

129 misli da je pravoslavni biskup. Naime, neki biskup Toma pokušao je g. 1440/41. proširiti svoju vlast na štetu trogirske i splitske nadbiskupije. Zato je nastojao pridobiti župnika Brštanova Jakova poslavši mu »litteram patentem«. Toma je i kasnije pisao Jakovu »in sermone et alphabetico Illiriacho seu sclavonico« s pečatom u kojemu se nazivao biskupom »de Srebreniza e de Vissochi e in parte dell' arcivescovado di Spalatro (!) governadore

...« On je zabranio Jakovu i njegovim župljanima odlazak u Trogir bez njegove dozvole. Svakako tu se radi o Tomi iz Knjiga obligacija, koji se pojavio u splitskoj Zagori.

130 Dalje proučavanje moći će još više razjasniti problem srebreničke biskupije i tog biskupa 121 Hoberg, n. dj., str. 20; Farlati VII, str. 214. 122 Farlati, VII str. 215. si. 123 Eubel, n. dj., II, str. 106. 124 Waddingus, n. dj., X, str. 263. i 616—617. 125 Farlati, VII, str. 216. 126 Hoberg, n. dj., str. 114. Tekst u originalu glasi: OBLIG. et SOLUT. vol 64, 319' Die VI februaru (1440. 6. II). Reuerendus pater dominus Thomas electus ecclesie Srebreni(c)ensis et Vissictonensis simul unite personaliter obtulit Camere et collegio pro su communi servicio florenorum auri de camera trigintatres et unum tertium alterius florenum uel ad id plus uel minus secundum quod reperietur per informationem de partibus. Quorum communis (et minutorum) serviciorum medietatem infra sex menses et aliam medietatem infra alios sex menses immediate sequentes (soluere promisit). Kardinala je bilo prisutno 11 prigodom predavanja bule imenovanja. 127 D. Mandić, n. dj., str. 9. m Draganović Katolička crkva u sredovječnoj Bosni, u »Napretkovoj povijesti hrv. zemalja Bosne i Hercegovine«, I, Sarajevo, 1942, str. 759. 129 Farlati, IV, str. 408. 130 Zanimljivo je da se neki Toma »ep. srebrenicensis« spominje g. 1408. kao komendator opatije sv. Marije u Topuskom. Vidi: I. Tkalčić, Cistercitski samostan u Topuskom, VHAD-NS, II, 1896/7., str. 128. i 129. 317