ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 318

koji je vršio biskupsku vlast negdje u Bosni služeći se hrvatskim jezikom i pismom. God. 1345. bio je postavljen za biskupa Trebinjsko-mrkanske biskupije Ivan de Mobili, cistercita, koji je, čini se, većinom stanovao u Avinjonu.

131 On je bio g. 1347. oslobođen od takse zbog siromaštva. Međutim 1.391. Jakov Norvegius morao se obvezati najnižom taksom za sebe i svog prethodnika Ivana. Kako između te dvojice nije bio ni jedan biskup, očito se radi o spekulaciji komore. Ovdje je interesantno spomenuti da se tom prigodom u vatikanskim dokumentima prvi put spajaju časti »Mercanensis et tribuanensis«, što u bulama dolazi tek 1436. g. Dalje obaveze kretale su se prema popisu biskupa kako ih donosi B. Pandžić.

132 Među dubrovačkim sufraganima H. Hoberg

133 ubraja biskupe »Cunaviensis sive Cognaviensis«, kojih područje stavlja u Konavlje. Već je Suflay

134 utvrdio da je ta biskupija bila u Albaniji na zapadnoj strani rijeke Mat, pa prema tome ne spada među dubrovačke sufragane. H. Hoberg

135 donosi kako se g. 1423. »ep. Rossensis in Sclavonia« obvezao na plaćanje 66 2/3 for. Tu biskupiju ubicira latinskim imenom Arsus. Na drugom mjestu

136 »ep. Ressonensis« (Risan) prema njemu je g. 1436. primio najnižu obavezu. Po vodeći se za Eubelom

137 H. Hoberg misli da se tu radi o dvjema biskupijama. To je neispravno, jer se tu radi o jednoj biskupiji u Risanu, koju je rimska kurija nazivala dvama imenima.

138 Uvođenje taksa u Barskoj nadbiskupiji bilo je vezano neposrednim papinskim rezerviranjem te biskupije. Papa je 1307. postavio za nadbiskupa Bara Andriju,

139 koji se godinu dana kasnije obvezao na plaćanje 80 for. takse. Ta je taksa ostala uvijek ista, i ona se davala u godinama novopostavljenih biskupa. Hoberg nije zbog lakuna u Knjigama obligacija donio podatke o Stjepanu (1361—1363) i Antunu (1383—1391). Ipak Stjepana spominje njegov nasljednik Ivan, koji je g. 1362. preuzeo isplatu njegovih neisplaćenih obaveza.

140 Međutim ni Ivan nije odgovorio obavezama i komora se morala g. 1391. nagoditi s Bonifacijem da bi dobila nešto od novca što su joj dugovali nadbiskupi Bara. Naime Bonifacije je obećao da će isplatiti za sebe 50 for., a za Ivana i Stjepana 40 for. On je zbilja g. 1393. isplatio Komori tu svotu.

141 Jedan sat sjeverozapadno od Bara

142 na poluotoku Ratac (Rtac) bila je u starini opatija sv. Mihovila, a od kraja XIII st. sv. Marije. Ta se opatija bila obogatila darovnicom kraljice Jelene, žene Uroša I, drugih 131 B. Pandžić, n. dj., str. 85. 132 N. dj., str. 889; Hoberg n. dj., str. 123. 133 Hoberg, n. dj., str. 45; Eubel, n. dj., I, str. 218, II, str. 141. 134 M. Suflay, Die Kirchenzustände im vortürkischen Albanien, Vj. Hrv. zemalj. arhiva, XVII Zagreb 1915, str. 1. 135 Hoberg, n. dj., str. 102. 13

« N. dj., str. 101. 137 Eubel, n. dj., I, str. 419, 422-423; II, str. 223. us Farlati, vi. str. 411; Arsus — Roso — Rhosus nalazi se u Ciliciji dok se u Knjigama obligacija naglašava »in Sclavonia«, što se odnosi na naše krajeve. ^ 139 Farlati VIII, str. 60. si. donosi podatke iz Knjiga obligacija; Hoberg, n. dj., 140 Farlati, VIII, str. 78. 141 N. dj. VIII, str. 82. 142 K. Jiriček, n. dj. III, str. 92. 318