ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 313
no područje tih biskupija, to pitanje možemo ostaviti otvoreno dok se problem ne pokuša riješiti daljim proučavanjem i novim dokumentima. Za Sufflayevo mišljenje dotle govori činjenica da se ti »hrv. biskupi« mogu vremenski uvrstiti među biskupima Kroje. 78 Zadarski su nadbiskupi prvi od naših crkv. dostojanstvenika bili podvrgnuti plaćanju taksa. To je bilo u vezi s ranim papinskim rezerviranjem postavljanja zadarskih prelata. Zbog prepirki prigodom izbora Gussonija došlo je g. 1287. do priziva na papu, koji je oduzeo zadarskom kaptolu pravo izbora i unaprijed ga sebi rezervirao. 74 Treći od pape postavljeni nadbiskup Jakov 75 obvezao se na taksu od 250 for. Od g. 1310. taksa je iznosila 400 for. i ona je ostala ista kroz period što ga obrađujemo. To je ujedno najveća pristojba na teritoriju Dalmacije i Hrvatske. Davanje obaveza uglavnom se slaže s postavljanjem biskupa. Jedna od najstarijih naših benediktinskih opatija sv. Krševana u Zadru dosta je kasno počela plaćati takse. Pape su nastojali da preuzmu tu opatiju, ali su se tome protivili građani Zadra, koji su se smatrali njenim zaštitnicima. 76 Zbog toga je došlo do nemira kada je u ime pape biskup Raba Leon tražio da mu opat u ime takse dade za sebe i svoj samostan 400 for. Spor je došao do kralja Ljudevita Anžuvinca, komu su se tužili opat i Zadrani, ali je kraljeva smrt omela njegovu intervenciju kod pape. Kako je taj spor završio ne znamo, nu već 24. IV 1391. u Knjigama obligacija spominje se opat toga samostana taksom od 300 for. 77 Ta se opatija sâmo još jednom spominje i to g. 1420. istom taksom (300 for.). Rogovska opatija sv. Ivana Evanđeliste u Biogradu, a poslije njenog rušenja 1125. sv. Kuzme i Damjana u Tkonu na Pašmanu, imala je osim kraljevske »slobode« i crkvenu »samostalnost«. Ona je zavisila neposredno o papinskoj stolici. Zbog toga su se novoimenovani opati tog samostana, koje je postavljao papa, morali veoma rano obvezati na takse. Papinski komornik kardinal Imbert 78 odgodio je g. 1347. opatu Mihovilu rok plaćanja takse prigodom njegova imenovanja zbog opravdanih »gravamina«. Te su naime godine Mlečani do temelja razorili samostan na Tkonu zbog njegova pristajanja uz kralja Ljudevita u ratu (1345—1346) s Venecijom. 79 Zbog toga Mihovil nije mogao ni misliti na plaćanje takse. Prema tome znači da je opatija bila prije taksirana nego što to donosi Hoberg, 80 koji počinje nabrajanjem taksa g. 1349. u visini od 33 1/3 for. Iz izdanih se izvora razabire da je opat s. Kuzme i Damjana Petar g. 1366. 81 poslao monaha Garsolu da preda 165 dukata na mjenjačnicu u Veneciju za Benedikta, člana tog samostana, koji se nalazio u Avinjonu. Tu je svotu morao Benedikt isplatiti komori za imenovanje opata Petra 73 Isp. Eubel, n. dj. I., str. 216. 74 Bianchi, n. dj., str. 17. 75 Hoberg, n. dj., str. 63; tu se jednako radi o proanžuvinskoj politici Bonifacija VIII, kao i kod Splita i Šibenika, vidi: Vj. Klaić n. dj. I., str. 275. 76 Farlati, V, str. 612. 77 Hoberg, n. dj., str. 182. 78 CD XI, str: 260—261. 79 Rački F., Iztraživanja u pismarah i knjižnicah dalmatinskih, Rad JAZU XXVI, str. 164; M. Klarić, Važnost benediktinaca za hrv. narod u prošlosti i sadašnjosti, 1938—9, str. 177. 80 Hoberg, n. dj., str. 184. Obaveze su davane u ovim godinama: 1349, 1362, 1364, 1412, 1421, 1434. i 1450. 81 CD XIII, str. 530—531.
