ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 314
i za njegova prethodnika Andriju. Benediktu je u Avinjonu pomagao svećenik Jakov Obradov, koji je zato dobio od opata osam dukata 82 . Ti su opatovi ljudi isplatili komori preko posrednika Petra iz Trsta određenu svotu i time riješili opata crkv. kazne. Naime, komornik Arnald 83 izdao je 16. VII 1369. potvrdu da je dobio od njih za papinsku komoru, kojoj je pripadala polovica takse, 50 for. za Petra i njegove prethodnike Andriju i Jurja. Za »serv. minuta« platili su opatovi ljudi 11 zl. for., 15 solida i 14 denara i obola avinjonskog novca. Dan kasnije (17. VII) isti su platili kardinalskoj komori 60 for., 17 solida i 4 avinjonskih denara, dok su za kardinalske «serv. minuta« platili 1 zl. for. i 13 denara. 84 Iz tog primjera može se vidjeti kako je bilo dosta otežano izvršenje isplate tim više što je sigurno bilo vezano uz spekulacije kod mjenjačnica u Veneciji, a i u Avinjonu. Rapska biskupija prvi se put spominje u Knjigama obligacija g. 1313. svotom od 25 for. 85 Po toj se taksi vidi da je mensa episcopalis rapskog biskupa bila dosta malena. To je g. 1329. priznao papinski legat Bertrand rapskom biskupu Grguru III, naglasivši da mu godišnji prihodi ne iznose 100 for. 86 Zato mu je on dao dvije seoske kapelice: sv. Mihajla u Banjolu i sv. Eufemiju, kojih su godišnji prihodi iznosili oko 16 for. Na taj način, kao i dobivenim pravom skupljanja desetine, što je biskupu Grizogonu dao kralj Ljudevit g. 1371, 87 popravljeno je stanje biskupskih prihoda i time je on postao podložan najnižoj taksi, koja se redovno javlja od g. 1363. 88 Opatija sv. Petra u Supetarskoj draži na Rabu dobila je komendatorski režim u XIV st. 89 Njezin se komendator g. 1362. obvezao na 50 for. takse. Ta se opatija javlja ponovo u Knjigama obligacije 1368. istom svotom, dok je g. 1393. i 1401. pristojba iznosila 100 for. Poslije (1436. i 1443) svota je ponovo bila 50 for. Od g. 1354. opati sv. Stjepana u Barbatu obvezali su se na plaćanje 40 for. takse. 90 Marin de Monopolo, kojeg je Inocent VI (1352—1362) postavio opatom tog samostana, 91 platio je 1362. istu svotu, a jednako i komendatori u g. 1402. i 1444. Tim je podacima utvrđena sigurnost opstanka tog samostana protiv mišljenja I. Ostojića, 92 koji ga ubraja među vjerojatne opatije na Rabu. H. Hoberg 93 donosi podatak o nekom samostanu sv. Spasa (S. Salvator in Petra) stavljajući ga u rapsku biskupiju. Prema tom podatku taj je samostan 8. VI 1405. bio oslobođen od takse zbog siromaštva. O toj opatiji nema nigdje spomena. 82 CD XIII, Str. 587—588. 83 CD XIII, str. 543—544. 84 CD XIII, Str. 544—545. 85 Hoberg, n. dj., str. 12. 86 Farlati, V str. 246. 87 VI. Brusić, Otok Rab, Zagreb 1924, str. 82. 88 Hoberg, n. dj., str. 12. Iz podatka Knjige obligacija biskupovanje Grizogona de Dominis otpočelo je 1363, a ne 1364. 89 Theiner, n. dj., I, str. 172, 195. i 238; Hoberg, n. dj-, str. 304. 90 Hoberg, n. dj., str. 324. 91 Theiner, n. dj., I, str. 243—244. 92 I. Ostojić, n. dj., str. 178—179. 93 Hoberg, n. dj., str. 303. 314
