ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 247
Faktori koji utječu na oštećivanje zvučnih dokumenata Da bi se ustanovilo koji su uzroci oštećivanja zvučnih dokumenata, potrebno je u prvom redu podsjetiti se na to od kakvog su materijala ti dokumenti načinjeni. To su: 1. plastične mase, 2. punila i drugi dodaci anorganske prirode (čađa, barium sulfat, šiljka gel i dr.), 3. metali (nikalj i bakar kod matrica, aluminij kod lak-ploča, željezni oksidi kod magnetofonskih vrpca, čelik kod magnetofonskih žica), 4. kombinirani materijali (aluminij s premazom od plastičnih masa, kod lak-ploča; dvije vrste različitih plastičnih masa, od kojih je jedna nanesena na drugu kod magnetofonskih vrpce i si.). Poznavajući osobine materijala od kojih su izrađeni zvučni dokumenti a i na temelju odgovarajućih laboratorijskih ispitivanja, posebno umjetnog starenja, moglo se utvrditi koji faktori utječu na oštećivanje zvučnih dokumenata. Plastične mase (osnovni sastavni dio većine zvučnih dokumenata) su visok om olekularni organski spojevi različitog kemijskog sastava. Zajednička im je osobina da se mogu formirati u željeni oblik djelovanjem topline, pritiska ili isparavanjem otapala u kojem su otopljene. Da bi konačni produkt imao potrebne osobine i kvalitetu, plastičnoj masi dodaju se razni dodaci (plastifikatori, omekšivači, punila, stabilizatori, pigmenti i dr.). Takvi dodaci imaju utjecaja na trajnost osnovne plastične mase. Neki od njih mogu produžiti, a neki skratiti njezin vijek trajanja. Prema tome kod određivanja uvjeta čuvanja zvučnih dokumenata treba voditi računa i o osobinama takvih dodataka. Jedna od najvažnijih osobina plastičnih masa je da se one omekšavaju po viša van j em temperature (zbog toga se takve plastične mase zovu obično termoplastične). Sniženjem temperature one se ponovo ukrućuju. Međutim ako se takvo povišavanje i snižavanje temperature češće ponavlja dolazi do deformacija oblika predmeta izrađenog od plastične mase. Kod zvučnih dokumenata već i najmanja deformacija površine može dovesti do deformacije zvuka koji je zapisan na površini, pa dokumenti postaju potpuno neupotrebivi, tj. zabilježeni zvučni efekti se ne mogu reproducirati. To je razlog zašto su neki zvučni dokumenti naročito osjetljivi prema povišenoj temperaturi i prema naglim i čestim promjenama temperature. Ceste promjene temperature naročito su opasne u slučajevima kada je jedna vrsta plastične mase nanesena na drugu (kao na pr. kod magnetofonskih vrpca) jer se pod utjecajem povišene temperature različite plastične mase različito ponašaju, pa može doći do odljepljivanja slojeva. Slična je pojava i kod lak-ploča gdje je plastična masa nanesena na aluminijsku podlogu. Povišavanjem temperature pojačava se i efekt kopiranja kod magnetofonskih vrpca. Zbog toga temperatura prostorija u kojima se čuvaju magnetofonske vrpce ne bi smjela biti viša od 20° C. Povišena temperatura i vlažnost mogu ubrzati i kemijske promjene materijala od kojeg se sastoje zvučni dokumenti. Posljedica takvih promjena je da zvučni dokumenti postaju krhki i lomivi, a mogu nastupiti i druge trajne deformacije. 247
