ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 248

Prema tome energija topline utječe i na fizikalne i na kemijske promjene materijala od kojeg su napravljeni zvučni dokumenti. Takve promjene izazivaju trajne deformacije samog materijala, a time zvučni dokumenti postaju u manjoj ili većoj mjeri neupotrebljivi. Za zvučne dokumente bilo bi najbolje kada bi se čuvali kod 7—10° C. To je temperatura kod koje je brzina kemijskih promjena minimalna, a još ne dolazi do kristalizacije plastičnih masa i dodataka, što bi moglo izazvati vrlo ozbiljne promjene i deformacije zvučnog dokumenta. Treba se međutim podsjetiti na to da takvim dokumentima naročito škode nagle promjene temperature. Zbog toga se za zvučne dokumente relativno prosječne vrijednosti, a koji se osim toga češće upotrebljavaju, kao optimalna temperatura čuvanja smatra 16—20° C. Ta temperatura odgovara i čovjeku, a manipulacija dokumentima kod te temperature je lakša i jednostavnija. Osobito vrijedni dokumenti čuvaju se na nižoj temperaturi. Ako se žele upotrijebiti dokumenti koji se čuvaju na niskoj temperaturi, ne smiju se naglo unositi u toplu prostoriju, nego se moraju polagano aklimatizirati na sobnu temperaturu. Sunčano i ultravioletnu svjetlo isto tako ubrzava kemijske procese razgradnje, koji dovode do trajnih deformacija i oštećenja zvučnih dokumenata. Suvišak vlage može isto tako izazvati fizikalne i kemijske promjene u zvučnim dokumentima. Vlaga može izazvati promjene i u samim plastičnim masama, a naročito u dodacima. Vlaga — voda, može djelovati kao otapalo za neke dodatke, što može uzrokovati trajne deformacije zvučnog dokumenta. Osim toga suvišak vlage pogoduje i biološkim oštećenjima. Djelovanjem vlage, a naročito u prisutnosti tragova sumpornog dioksida, mogu nastupiti i kemijske promjene na površini metalnih matrica od gramofonskih ploča. Isto tako vlaga pogoduje promjenama u aktivnom magnetskom materijalu i razljepljivanju slojeva kod magnetofonskih vrpca. Vlaga može biti prisutna u tri oblika: vodena para, kapljice ili prevlaka vode i kombinirana prva dva slučaja (dokumenti se nalaze u prostoriji čiji je zrak potpuno zasićen vodenom parom — relativna vlažnost 100% — tako da dolazi do kondenzacije vodene pare na površini dokumenta). Ovaj treći slučaj je najopasniji jer se eventualno prispjele ili kondenzirane kapljice vode na površini dokumenta ne mogu isparavati jer je zrak zasićen vodenom parom. Optimalna vlažnost za čuvanje zvučnih dokumenata je 45—65% relativne vlažnosti. Trajnost zvučnih dokumenata u priličnoj mjeri ovisi i o dodacima koji se dodaju osnovnoj plastičnoj masi kako bi konačni produkt imao željene osobine: što bolji zvuk, elastičnost, čvrstoću i dr. Ti dodaci razlikuju se od osnovne plastične mase po sastavu, osobinama i trajnosti. Obično su osjetljiviji prema vanjskim uvjetima od same plastične mase. Može se dogoditi da se djelovanjem vanjskih uvjeta, naročito vlage, razgrade, a produkti razgradnje štetno djeluju na ostale sastavne dijelove zvučnog dokumenta. Manje više zajednička osobina im je da su osjetljivi prema vlazi, pa je to jedan od razloga zašto su zvučni dokumenti osjetljivi prema povišenoj vlažnosti. 248