ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 229
sed in teterrimo quodam et obscuro carcere, fundo scilicet unius turris, quod ne vita quidem damnati retruderentur« 399 . Kao i u arhivima, nije takvo stanje građe bilo posvuda, niti je bilo trajno tako loše. Naročito u samostanima koje su zahvatila humanistička strujanja 400 , pa se ponegdje javljaju i težnje da se uvede princip javnosti biblioteke 401 , dok se uporedo s tim drugdje zadržavaju stroge mjere isključenja javnosti, odnosno strogih ograničenja javne upotrebe građe iz biblioteke 402 . Nastojanja oko formiranja javnih biblioteka poznata su već od 13. st. nadalje 403 . Kako je već naglašeno, humanističke su studije dale posebnog podstreka ovakvim akcijama. Jedan od centara koji je i u ovom pogledu prednjačio, bila je i opet — Firenza, posebno u toku 15. st. 404 . Uporedo s ovim procesom otvaranja biblioteka javnosti, i formiranja posebnih javnih biblioteka, išla su ukorak i nastojanja da se što više građe sakupi, dakle, širio se i obim stvarno korištene građe u bibliotekama, pa i arhivske građe koja je u njima bila pohranjena. S tim u vezi navest ćemo i poznati primjer ug.-hrv. kralja Mafijaša Korvina, koji je, uz brigu o javnim ahivima 405 , stvorio poznatu biblioteku, angažirao prepisivače i iz Firenze, te »otvorio« tu biblioteku učenjacima iz raznih zemalja, što ih je nastojao okupiti i trajnije zadržati oko svog dvora 406 . Ograničenja za korištenje ove građe u bibliotekama bilo je, no ona su uglavnom bila usmjerena sigurnosti građe. Sadržajna i materijalna vrijednost njena, unikatni karakter, materijalne i ostale teškoće pribavljanja prijepisa, jednostavnije i lakše korištenje, kolekcionarske strasti, i brojni srodni razlozi i motivi, dovodili su do protupravnog prisvajanja građe sa strane korisnika. U pomanjkanju drugih sredstava mjere ograničavanja korištenja morale su biti znatnije. Nešto su ublažene kad se u bibliotekama proširila praksa vezivanja knjiga lancima. Praksa, koja se rano razvila i zadržala kroz više kasnijih stoljeća, a omogućavala je širi i slobodniji pristup građi 407 . Sva je prilika da svi korisnici nisu bili baš oduševljeni ovakvim stanjem rukopisnih knjiga, vezanih »kao u tamnici«, ali je vlasnik smatrao da je građa tako sigurnija, i lakše je dozvoljavao pristup u biblioteku širem krugu korisnika. Razvoj korištenja arhivske građe kao historijskog izvora, kako je opisan i okarakteriziran u dosadašnjim izlaganjima, u svojim osnovnim linijama vrijedi i za našu zemlju. Nekih novih, bitni jih i specifičnih, momenata u samom načinu i vrstama korištenja, ne daje nam analiza naših domaćih primjera. Razlike prema općem razvoju odnose se uglavnom samo na tempo razvoja historiografske i srodne djelatnosti, posebno 399 isto. 400 Isto, str. 494. 401 Isto, str. 498. •*° 2 Isto, str. 499. 403 Isto, str. 507 i slijed. 404 Isto, str. 509 i slijed. 405 Corpus iuris hungarici ... I, str. 243, art. 74—76. 406 Isto, str. 457, 512—513. Fraknoi W., Mathias Corvinus, König von Ungarn (Freiburg im Breisgau 1891), str. 297—301. O tzv. Korvinovu krugu vidi i: Enciklopedija Jugoslavije, sv. 4, str. 298—299. O Korvinovoj biblioteci i o posebnoj »pisarskoj i sitnoslikarskoj radionici«, povezanoj s bibliotekom, te o udjelu našeg Feliksa Petančića u ostvarenjima te radionice v.: Kniewald D., Sitnoslikar Dubrovčanin Feliks Petančić (p.o. iz Tkalčićevog zbornika n, Zagreb 1958). 407 Wattenbach W., n.d. str. 489, 514, 528—531.
