ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 149

naime, i racionalnost korištenja i sigurnost korištenja glavna briga i smisio ovakvih odredaba. S čuvanjem ostale arhivske dokumentacije bilo je naravno i u Hvaru, kao i drugdje, stalnih problema, pa se to čuvanje, radi efikasnosti korištenja, nastoji poboljšati. Tome je npr. usmjerena i odredba iz 1531. god. Njome se konstatira da se »Libri ordinarii« hvarske općine, u kojima se bilježe prihodi i rashodi općinski, ne čuvaju kako treba, pa se dešavalo da se u njima vrše samovoljno i protupravno razne ispravke i si. (»adeocjue possunt viciari partitae, et alii inconvenientes super eis fieri«). Stoga se određuje da se ubuduće spomenute knjige moraju držati u jednoj škrinji (»capsa«), i to u općinskom arhivu (»in archivo«), pod tri ključa, od kojih jedan drže rektori općine, drugi komornik, a treći komornik puka (»camerarius populi«). Svaki puta nakon što kancelar i komornik izvrše neki upis u te knjige, one se odmah moraju vratiti u spomenutu škrinju i zaključati

36

. Ova je odredba doduše opet ograničena samo na računske knjige, no, po strogosti režima čuvanja i korištenja, i po formi normiranja tog režima, vrlo je srodna splitskim i trogirskim odredbama. Osim toga ona nam posredno govori i općenito o tome kakva je bila briga oko općinskog »arhiva« u Hvaru. Kao jedna od najrazvijenijih općina na našoj obali, pa kasnije i sve samostalnija država — republika, Dubrovnik i u ovoj temi privlači posebnu pažnju. Za Dubrovnik bi se moglo ponoviti ono što je rečeno ranije za Veneciju, time što kod Dubrovnika obim državnih potreba nije bio toliki kao kod Venecije, a i sistematični ja briga za razvoj državne kancelarije i notarijata nije tako rano započela, i razvijala se nešto sporijim tempom. Ne mora vrijediti kao apsolutno mjerilo, ali je ipak karakteristično za stanje dubrovačke kancelarije, da god. 1208. kada Dubrovačka općina obnavlja ugovor s gradom Molfetom u Italiji, organi dubrovačke općine ne mogu da pronađu u Dubrovniku tekst ranijeg ugovora, pa treba da traže od Molfete da im ga pošalje

37

. Treba ipak naglasiti da sačuvani međunarodni ugovori i ostale isprave iz XII st. pokazuju, da je već tada u Dubrovniku vođeno dosta brige oko unapređenja kancelarijskog i notarskog poslovanja

38

. No, svakako je i u Dubrovniku tek XIII st. vrijeme one šire organizirane brige za trajnije uređenje i sistematičniji rad kancelarije i notarijata, oko čega tada stalno nastoji »civitas Ragusii«. To nam, među ostalim, vrlo dobro pokazuje npr. i zakletva općinskog notara Paskala iz 1228. god., u kojoj se preciziraju njegove dužnosti, i to na slijedeći način: ... »cartas tabelu fideliter scribere, nec amicum iuvare nec inimicum ledere, nec pro aliquo munere tollendo, nec pro aliqua minatione. Et secretum domini comitis et consiliariorum, mihi creditum, secrete illud tenebo. Et nulam cartam tabelu faciam sine iudice iurato, qui et 36 Isto, str. 259—260, Agg. XXXVIII. 37 Nodilo N., Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka (Rad JAZU, knj. LXV, Zagreb 1883), str. 120. 38 Foretić V., Dubrovački arhiv u srednjem vijeku (Anali Hist. inst. JAZU u Dubrovniku, god. VI—VII, Dubrovnik 1957—59), str. 316—318. 149