ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 148
važnog dijela općinskog zakonodavstva, nego se tek ovom odredbom omogućilo, i opet samo tačno određenim osobama, da mogu ući u odnosnu prostoriju gdje se nalaze općinski spisi, te da mogu koristiti određenu građu. Potreba izričite dozvole za pristup građi, tačno određivanje korisnika i fiksiranje građe koju mogu koristiti, i u koju svrhu, i u ovom slučaju pokazuje vrlo strogi režim uveden u splitskoj srednjovjekovnoj općini i za korištenje arhivske građe u službene svrhe. Srodne odredbe nalazimo i u susjednoj trogirskoj općini. U statutu Trogira iz god. 1322., u knj. III čl. 51, propisano je, da se sve općinske kancelarijske i notarske knjige moraju čuvati u jednoj škrinji, u određenoj prostoriji općinske zgrade, a pod dva ključa, od kojih jedan drži općinski komornik, a drugi plemić izabran od kneza i gradske kurije. Nikakve knjige ili spisi ne smiju se iznositi iz te prostorije, za bilo kakve potrebe, s izuzetkom kada to zatraži sam knez iz opravdanog razloga (»ex aliqua iusta causa«). Nadalje, knjige i spisi ne smiju se nikome davati na uvid, bez dozvole kneza i bez prisutnosti bar jednog od gore imenovanih čuvara 33 . Režim čuvanja je prema tome i u Trogiru strogo postavljen. Vršenje korištenja građe isključivo je vezano za prostoriju u kojoj se nalazi škrinja s građom, a jedini izuzetak učinjen je prema knezu, za čije službene potrebe se građa može iznositi iz navedene prostorije. Posebno treba naglasiti da je u Trogiru davanje na uvid građe uvjetovano dozvolom kneza — šefa izvršne vlasti. Dakle, još ekskluzivni je, u osnovi, nego li u Splitu, gdje nije, na kraju odlučivao sam knez, već u zajednici s općinskom kurijom. U Hvaru nisu bile ovakve odredbe toliko sveobuhvatne ni jednako zakonski i pismeno precizirane, ali nisu ni izostale. U statutu iz 1331. god. ponajprije se, u knj. I čl. 19., određuje da općinska škrinja (»capsella communis«) mora stajati u određenoj prostoriji općinske zrade, zaključana s tri ključa, od kojih se jedan nalazi kod kneza, drugi kod općinskog suca, a treći kod općinskog komornika. U toj se škrinji drži općinski novac i položeni založi 34 . Zatim se, u istoj knj. I čl. 20, dodaje: da se u istoj škrinji Čuva i općinski privilegij — »zlatna bula«; da od tog privilegija treba sačiniti kopiju i dati je jednom starijem sucu, koji će se tom kopijom služiti u svom tekućem poslovanju. Po isteku mandata svoje funkcije mora taj sudac predati odnosnu kopiju svom nasljedniku, a prethodno mora da je pokaže na općinskoj generalnoj skupštini 35 . Iako se ova odredba ograničava samo na jedan važni općinski privilegij — ispravu, ona je karakteristična po brizi za čuvanjem originala isprave. I dok spomenuta kopija služi lakšem korištenju u tekućem poslovanju, čuvanje originala isprave izvan tekuće uporabe poslužit će, ako kopija slučajno propadne, da se po originalu sačini nova kopija, pa tako osigura korištenje prava sadržanih u odnosnoj ispravi. Uvijek je, 33 Strohal I., Statut i reformacije građa Trogira (Monum. hist.-iuriđ. Slav, merid., vol. X, Zagrabiae 1915), str. 121. ^.Ljubić S., Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et insulae Lesinae (Monum. hist.-iurid. Slav, merid., p. I, vol. III, Zagrabiae 1882—3), str. 179,. cap. XIX »Quomodo capsella communis stare debeat in camera communis«. 35 Isto, str. 179, cap. XX »Quomodo Privilegium communis cum bulla aurea et copia eiusdem debeat stare«. 148
