ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 145
Ni srednjovjekovna Venecija nije dakako zaostajala u brizi oko dokumentarne građe. Silan porast njenog ekonomskog potencijala od XI st. nadalje, te naglo jačanje njene uloge kroz slijedeća stoljeća, na Jadranu i Mediteranu, gdje postaje ekonomska i politička sila prvog reda, sve je to toliko razgranalo, i po obimu i po-vrstama, poslovanje njene kancelarije i notarijata, da njihovom uređenju i čuvanju stvorene pisane dokumentacije mora poklanjati intenzivnu pažnju. Toliko su bile brojne državne potrebe i toliki službeni interesi, kako u metropoli tako i u sve brojnijim posjedima koje je osvajala mletačka država, da se zaštita svih tih interesa morala osigurati, uz ostalo i osiguranjem korištenja spomenute dokumentacije u službene svrhe. I raniji izvori, a pogotovo statutarne kodifikacije XIII st. pokazuju takvu posebnu brigu mletačkih vlasti oko tekuće i arhivske dokumentacije. I ovdje se to očituje prije svega u reguliranju organizacije i rada kancelarije i notarijata, kojih je uredan i kvalitetan rad bio prvi preduslov, i neposrednom i kasnijem, uspješnom i efikasnom korištenju građe u službene svrhe. Same statutarne odredbe ni izdaleka ne odražavaju sve što je u tom pogledu poduzimano. Čitav niz mjera donesen je, naime, i odredbama administrativnog karaktera, koje nisu ušle u statutarne kodifikacije, jer su se smatrale toliko neophodnim, opravdanim i po sebi razumljivim, da im nije ni trebala sankcija statutarne kodifikacije. Da su se pak solidno provodile, o tome svjedoči kvalitet arhivske građe proizveden u mletačkoj kancelariji i notarijatu. Ne ponavljajući opće odredbe takvog karaktera, iz perioda XII do XV st., dovoljno poznate iz dosadašnjih izlaganja o radu kancelarije i notarijata u drugim talijanskim srednjovjekovnim gradovima, naglasit ćemo važnost odredbe mletačkog senata iz god. 1496. U toj se odredbi, uz ostalo, kaže: ... »quod de caetero nemo possit ire vicarius, iudex vel socius, notarius, cancellarius, contestabilis vel officialis Rectorum nostrorum in illa civitate, vel eastéllo cuius uxor sua fuerit cives, aut ipse habitet, aut habeat possessiones, et quando aliquis fuerit cancellarius aliquid terra non remaneant in duobus sequentibus annis in ilia pro vice cancellariae coadiutore vel pro alio titulo, vel nomine, vel colore, cum in aliquo de cancellaria rectorum se exerceat, sub pena« .. . 30 . Problem je nastao time, što su kancelari i notari, u mjestima svog službovanja stupali u rodbinske, imovinske i druge odnose, postajali na taj način često i sami interesirana stranka u mnogim pitanjima, pa je tako nastajala mogućnost da ne budu uvijek objektivni ,i nepristrani u službenim poslovima. Stoga je ovom odredbom propisano, da oni ne mogu vršiti funkcije notara i kancelara u mjestu gdje sami stanuju, gdje imaju svoje posjede, ili gdje je nastanjena njihova žena. Isto tako je određeno, da u istom mjestu gdje su već vršili kancelarske ili notarske poslove kroz dvije godine, ne mogu kroz daljnje dvije godine opet vršiti iste službene funkcije, ili slične funkcije. 30 Parti prese nell'Ecc. Conseglio di Pregadi (štampano; primjerak u Hist. inst. JAZU u Zagrebu, pod sign. R 116, 1—3), sub a. 1496. Arhivski vjesnik 145
