ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)
Strana - 344
vanja arhivske građe i provođenja mjera njene zaštite« (čl. 6). Ne radi se, dakle, samo o golom čuvanju već i to čuvanje i cjelokupni mehanizam zaštite treba da se obavlja po svim principima suvremene nauke i tehnike. U citiranim normama republički Zakon je primijenio načela određena saveznim Općim zakonom o arhivskoj građi, a posebno njegova načela iz čl. 2,5 i 9. Po prirodi ovih pitanja detaljniju će razradu citiranih zakonskih normi dati provedbeni propisi republičkog Zakona, a isto tako i statuti i opći akti arhivskih ustanova. 3. Specifičan pravni režim vlasništva i čuvanja arhivske građe Iz prirode i trajne društvene funkcije arhivske građe logično proizlazi da je ona imovina sui generis. Stoga je i Zakon morao da normira specifičan pravni režim za arhivsku građu (uključiv i arhivsku građu u nastajanju tj. registraturnu građu), bilo da je ona u društvenom ili građanskom vlasništvu, a posebno i za promet građe koja je u građanskom vlasništvu (čl. 4, 21—24). Isto je tako razumljiva i potreba posebnog restrinktivnog režima za iz vožen je i iznošenje arhivske građe u inozemstvo (čl. 26), usmjerenog prvenstveno na maksimalnu zaštitu i sigurnost građe. U vezi s citiranim normama treba posebno naglasiti kako je u našoj socijalističkoj zemlji širok obim građe koja je društveno vlasništvo, jer to proširuje praktične mogućnosti sve efikasnije univerzalne zaštite. Sistemu univerzalne zaštite u mnogome pomaže specifični režim čuvanja građe. On polazi od principa integralnosti arhivskih fondova i zbirki, naglašavajući da se u svakom slučaju radi o »cjelini« koja se »ne može dijeliti« (st. 1 čl. 5). U citiranim normama republičkog Zakona primijenjena su načela sadržana u čl. 7 i 8 saveznog Općeg zakona o arhivskoj građi 12 . 4. Zakonsko utvrđivanje obaveza svih imalaca arhivske građe Već u svojim općim odredbama naš Zakon izričito normira, da se »zakonom« moraju odrediti »prava i dužnosti državnih i društvenih organa kao i prava i obaveze imalaca arhivske građe« (čl. 7). Zatim u glavi II (čl. 13—31) detaljno razrađuje sva ta »prava i dužnosti«, kao i »prava i obaveze«, a u odnosu na sva važnija pitanja: čuvanja, održavanja, evidentiranja, provođenja mjera zaštite, predaje arhivima i si., pa sve do korištenja građe. Iz tog kompleksa normi ovdje želimo naglasiti kako Zakon određuje opću obavezu svih imalaca arhivske i registraturne građe, »bez obzira da li je ona nastala iz njihova rada«, po kojoj su dužni: navedenu građu »savjesno čuvati i osigurati od oštećenja«; dostaviti nadležnom arhivu »popis građe koju posjeduju, a isto tako javljati i sve pro12 Treba voditi računa da čl. 7 Općeg zakona ne odražava samo načelo, već da on ima (u smislu čl. 16 istog Općeg zakona) važnost »potpunog saveznog zakona«, pa se neposredno primjenjuje. Stoga je i njegov tekst doslovno reproduciran u Čl. 4 republičkog Zakona. ' što se tiče »ograničenja« o kojima govori čl. 8 Općeg zakona, ona nisu sva razrađena u republičkom Zakonu o zaštiti arhivske građe i arhivima, već mogu, prema potrebi, biti predmet posebnih zakona. Ona dakle predstavljaju daljnje potencijalno sredstvo upotpunjenja univerzalne zaštite arhivske građe. 344
