ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 77

I ja sam primio poziv. Barunu još nijesam odgovorio, ali sam u petak pisao dru Potočnjaku u Zagreb, pa kako je na mom pozivu datum bio slučajno pobrkan, da ga nijesam razumio, to sam ga upitao za dan, koji nalazim sad u tvom pismu. Suviše rekoh da sam spravan doći na sastanak, ako me kakve privatne okolnosti ne bi zaustavile. (Najmlagji brat teško je bolestan, tako da se svi bojimo nemila slučaja). U to stiže i tvoje pismo kad sam ti baš nakanio da pišem. Ja se potpuno slažem s tobom, da valja ići, ako se može, za sve one razloge koje si ti spomenuo u listu i za još neke. Usprkos svoj našoj pasivnosti, ipak držim da je samo prava stranka prava u Banovini ona koja nas sada zove na Rijeku i gdje će se naći njezini najbolji ljudi. Sada bila ona okretnija ili ne, pametnija ili ne, ona je ipak stranka tradicionalna — a ono drugo nije nego komedija, himbena i dosta štetna, bez odgoja, bez načela i ljudi, koja vladi izvrsno služi. I to sve skupa na sablazan naroda podržavamo mi s ove strane Velebita, istina da je Folnegović služio izlikom za razdora; istina da je dr. Frank glavni i jedin krivac istoga; ali i to je istina da je danas najglavnija poluga razdora Prodan i »K. D.«. Da nije on ovako okrenuo, mi sad iza smrti Staroga ne bi bili pocijepani, a Frank bi i s Milom

2 i Kumičićem i Goržanićem

3 bio gotov. To treba ili otkloniti ili izravnati ili iščupati silom, ako inače nije moguće. Mi na riečkom sastanku možemo učinit nešto dobra u tom smislu, pak idimo. Najzgodniji parobrod bio bi Panonia od petka noći i ako ikako uzmogu naćemo se. Javi mi molim te malo prije hoćeš li stalno ići. 1 Potočnjak dr. Franko, političar i publicist (Novi Vinodolski, 2. VIII 1862 — Zagreb, 18. I 1932). Urednik (1896—1897) »Hrvatske Domovine«, organa Folnegovićeva krila Stranke prava. Zaslužan za izborni sporazum sa Neodvisnom narodnom strankom 1897. g. kad su ga mađaroni isključili iz 70 saborskih sjednica; ponovo biran u Sabor 1906. Uslijed opozicije Khuenu tek tada dobio ađvokaturu. Iako vanstranački političar Dio je delegat u Ugarskom saboru u Pešti kao član Hrvatsko-srpske koalicije. Oklevetan u klerikalnom »Reichspostu« sa Lukinićem, Sv. Pribićevićem i Supilom, dok historičar Friedjung 25. III 1909. u »Neue freie Presse« ponavlja u izvodu te optužbe protiv Koalicije, ciljajući u prvom redu na Šupila, na osnovu dokumenata falsificiranih u austro-ugarskom poslanstvu u Beogradu, zbog tobožnjih veleizdajničkih veza sa srpskom vladom. Za vrijeme rata član je Jugoslavenskog odbora i sudjeluje pri stvaranju dobrovoljačkih legija od austrijskih Jugoslovena zarobljenih u Rusiji, i kod pregovora o Krfskoj deklaraciji (1917). Mnogo je radio kao publicist. Objavio svoje uspomene: »Iz emigracije«, I

—IV. Više o njemu v. »Novosti«, 1932, br. 20; »Enciklopedija Jugoslavije«. 2 Starčević dr Mile, političar i advokat (Zitnik, Lika, 28. IX 1862 — Zagreb, 10. III 1917). Od 1892. do smrti član Hrvatskog sabora. Glavni pomagač strica Ante, r, kojim se 1895. odijelio od matice Stranke prava osnovavši Cistu stranku prava; od ove se odvojio 1908. kad je Koalicija u izbornoj kampanji dokazala suradnju Franka s režimom: povjerljivim raspisom Rauch je pozvao činovništvo da glasa za frankovce ako vladin kandidat nema šansa. Tada je osnovao Starčevićevu stranku prava, više o njemu v. »Hrvatsko pravo«, Zagreb, 1917, br. 11; »Jugoslavenska država«, Zagreb, 1917, br. 67. 3 Goržanić (Gržanić) Josip, političar i javni bilježnik (Senj, 1844 — Gospić, 29. X 1907). Pravaški zastupnik u Saboru gdje je (5. X) 1885 u poznatoj raspravi i sukobu udario nogom bana Khuena jer je iz Zemaljskog arhiva u Zagrebu dao otpremiti u Peštu brojne hrvatske dokumente i k tome izjavio da dvoji da su Hrvati bili u poštenom posjedu tih spisa. Samo za »pokušaj« javnog nasilja osuđen na 5 mjeseci zatvora, politički prijatelji postaviše ga za ravnatelja senjske štedionice gdje je radio do smrti. Pripadao je čistoj stranci prava. Među pravašima bio je autoritet, više o njemu v. »Hrvatska zastava«, 1907, br. 44—46; »Obzor«, 1935, br. 231. NBS