ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 78

Dubrovnik 26. X 1896. Šupilo se dogovara sa Trumbićem o zajedničkom putovanju u Rijeku* na sastanak pravaša. Primio sam poziv za 5. novembra na Rijeku. S razloga koji dobro znamo, bio bi sklon putovati, te, ako me što ne zapriječi, pošao bi sa brzim riječkim od utornika u jutro (koji iz Spljeta polazi oko 10 ura večer istog: dana). Na Rijeci bismo mogli ostata četvrtak i u veče na 9V

2 vratit se sa ug^ hrv. pak u petak u veče bit u Spljetu ili pak u nedjelju jutro s brzim. Javi mi hoćeš li hodit i ti sjegurno. 53. Dubrovnik 15. XI 1896. Izvješćujući Trumbića o riječkom sastanku pravaša Šupilo navodi da je, uz opće osuđivanje Franka, odlučeno da Spinčič dostavi na ocjenu koncept izjave o rascjepu u stranci, te da su primljeni njegovi prijedlozi o izbornom sporazumijevanju prema mjesnim prilikama s tim da Središnji odbor sprečava načelne greške. Na Rijeci je jako lijepo prošlo. Žalili su što nijesi došao i što nije došao Biankini. I meni je s toga bio vrlo mučan položaj, nego nekako sam se iskopao. O raskolu se govorilo, ali se nije ništa zaključilo. Oni neće ugovarati s Frankom i imaju pravo. Govorilo se o programu i oni su bili svi zato, da se stranka već s Rijeke izjavi, da se vraća na staro. Osobito je David urgirao, a i ostali. Ja sam bio proti tome s razloga što mi se činilo, da nije ni odbor, ni vrijeme zgodno. Neka David bude izabran, neka on u saboru počne, neka drugi nastave pak ćemo onda vidjeti. Činilo mi se da bi to bilo sad nekakva reklama proti Franka, koja u narodu ne bi imala uvažen ja. Svi su pristali na ovo i u tom smislu poslaće ti Spinčić jedno pismo na Središnji Odbor Dalmatinski. Suviše će se izdati jedna izjava, koja će iz daleka govoriti u gornjem duhu. Sastaviće je Spinčić i Laginja, ali mi ćemo je svi dobit litografiranu, da učinimo naše opaske i promjene, koje će se prema tome i uvažiti. Onda ćemo je dobiti gotovu na potpis. Ne znam kakva će bit ta izjava, ali po toku razgovora što smo o njoj držali ima bit kratka, te će se o razdoru samo prolazno baviti, naglašujući slogu, vjeru u hrvatsku slobodu i t.d. Govorilo se o kompromisu s obzorašima. Neki su bili za a neki proti i tu je bilo dosta žestoka razgovora. Zbilja teško je to odlučiti. Primljeno je i tu moje mnijenje i moja resolucija: Evo kako. Središnji Odbor kao vrhovni vogja stranke nema baš dužnosti, da se direktno miješa u taktičnu borbu pojedinih krajeva, već samo da načelno ravna strankom i ne dopušta načelnih pogrešaka. Središnji Odbor pak nije za Banovinu nego za svu Hrvatsku. Stoga on ne može odlučivat o kompromisu sa obzorašima, već samo, upitan, dat neku direktivu klubu u Banovini. Zato je moja rezolucija glasila od prilike nešto ovako: Sred. Odb. str. prava nema ništa proti tome, ako stranka prava u Banovini za predstojećih sab. izbora po svojoj uvigjavnosti i pojedinim mjesnim prilikama sklopi izborni kompromis sa neodv. nar. strankom. Ovo je smisao. David koji je najviše bio proti kompromisu prvi je prihvatio ovu, a za njim i drugi. On kaže: što ćemo narod kvarit u kotarima NBS 78