ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 35

promijenila karakter, jer uprav općina diže spomenik, pošto ona imenuje odbor. Pretpostavimo da će ministarska naredba srpska o sakupljanju uroditi plodom, da će novca doći te do maja biti sve gotovo. Za taj slučaj mi do danas ni jesmo ništa odlučili, već se držimo pasivno, na što smo bili prisiljeni, pošto je općina u ovom poslu sa našom strankom prezrenjem postupala. Mi ovo držanje nijesmo promijenili, te danas stojimo pred dilemom: ili sudjelovati, te u tom slučaju rodoljubima iz ostalih hrvatskih krajeva tri puta nadmašiti Srbe i brojem i inteligencijom, jer oni nemadu koga ni otkle da dovedu; ili pak nikako ne sudjelovati. Naše otsuće učinilo bi također veliki dojam, iz stare republike ne bi niko došao jer van grada Dubrovnika jedva ćete naći 30—40 Srba, te bi tako svečanost sačinjali samo Vlasi i vlaški kalugjeri i popovi iz Boke, Hercegovine, Crne Gore, a koji bi došao i iz Srbije. Ovo bi jako djelovalo na naše pučanstvo. Ja, a takogjer svi jednomišljenici moji, bili bi mnogo radije da se sudjeluje i ja sam im priopćio Vašu odluku. Ali da Vam pravo kažem mi nemamo novaca. Hrvati u Dubrovniku dosta žrtvuju za razne svrhe. Mi bi u ovom slučaju morali da proslavimo otkriće upored Srba ali napose; mi bi ^ ustroj ili posebni hrvatski komitet za proslavu Gundulića i mi bi naravno sjajno pobijedili. Ali treba da mi Vas dočekamo, treba da mi trošimo na naš dio svečanosti, na sve, te bi se htjelo barem 7—8.000 fior. za sve to, dok u Dubrovniku moglo bi se sakupiti jedva 1.000 fior! Ovako stvari stoje. Molim Vas da. bi ste mi javili što Vi i naši tijesni prijatelji ob ovom mislite, da se znamo vladati mi u Dubrovniku, te da budemo svi solidarni u ovom važnom poslu. Sad o Vojnovićevu

2 predlogu. Gospar Kosto, kako mi se čini vidi samo dvije hrvatske stranke u Dalmaciji, jer su samo dvije u saboru zastupane. U istinu ih ima tri, a ova treća ima ne malu zaslugu da su se od nar. stranke otrgla šestorica. Meni se čini da bi se sporazum izmegju pravaša i »šesterice« mogao da obavi bez velika truda. Sporazum izmegju »šesterice« i »šesnaesterice« malo teže, ali nije nemoguć, nego u tom slučaju ostali bi mi pravaši, jer ugovor izmegju prvih mogao bi se postići ako bi obojica nješto popustili, u kom slučaju, šesterica bi se od nas odaljila, a šesnaesterica nimalo ne približila. Teško je pak da bi se sva trojica sljubila. Mi smo pravaši što i Vi; »šesterica« od prilike što i neodvisna stranka, a »šesnaesterica« idu nješto dalje. Vaš tamo sporazum vuče kao naravnu posljedicu sporazum prve dvojice, ali, na žalost, nipošto sve trojice. Ja prezirem svakoga koji na laku ruku sudi ljude, ali ipak moje najopreznije mnijenje bilo bi da narodna stranka nije vele sklona na popuštanje. Nazad 2—3 mjeseca bio sam jednim mojim poslom u Zadru. U koliko sam, općeći sa prvacima one stranke, mogao da razaberem, Dr. Klaić3 i družina ne boje se novoga pokreta. Oni se š njime smiju te su sjegurni da će ga nadvladati. Odviše su obavezani vladi, a da bi ga prihvatili. Za usluge učinjene im u Dalmaciji plaćaju svojim glasom ne u Zadru nego u Beču. Valjalo bi da tu popuste, a to je ono, čega se osobito danas strašim. Pa i kad bi, teško bi promijenili dalmatinsku politiku, te se odrekli prijateljstva zadarske vlade, koja ih danas na našu štetu energično pomaže. Osvem toga osokoljeni su spljetskim izborima, a nadasve nespretnom pojavom i porazom »šesterice« na prvom izbornom poprištu u kotaru Starigrad-Hvar. Sad me evo na Vaša pitanja. Kako vidite mi smo rastrojni. Ali ipak nijesam protivan pregovorima o sporazumu, makar sam uvjeren da bi teško uspio g. Dr. Amruš

4 posredujući za saborisanja u Zadru. Pitate me je li na vrijeme, je li Zadar zgodniji nego Beč i napokon bi li gosp. Amruš bio dovoljan za tu misiju. Kad bi se prihvatila meni se čini da bi bolje bilo da su s Vaše strane dvojica i to Dr. Amruš i Vi i radi stranaka i radi toga što ste 35