ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 299
Tak bio je znatno jače oštećen od onog drugog. Sumporni dioksid (koji u atmosferu dolazi kao jedan od produkata sagorijevanja ugljena, pa je prema tome sadržaj sumpornog dioksida u zraku znatno veći u industrijskim centrima) jedan je od najvažnijih uzročnika oštećivanja papira. Na temperaturi od 30°C i kod relativne vlažnosti zraka od 65%, 2—9 dijelova sumpornog dioksida ma 1,000.000 dijelova zraka smanjuje mehanički čvrstoću papira za 30—40%. Sunčano svjetlo isto štetno djeluje na papir. Rezimirajući ukratko liteTaturne podatke može se reći slijedeće: Na papir najštetnije djeluje svjetlo -valne duljine 360—364 mu* Međutim već obično prozorsko staklo zaštićuje papir od svjetla ove valne duljine, jer ga ne propušta. Ako papir sadrži drvenjaču, onda je štetno svjetlo i većih valnih duljina, koje prolazi kroz prozorsko staklo. Fotokemijska degradacija celuloze može teći bez prisutnosti kisika (fotoliza) ili u prisutnosti kisika (fotooksidacija), koja ne prestaje pošto se xikloni izvor svjetla. Ovi procesi se ubrzavaju kod povišene temperature i vlažnosti, a naročito ako papir sadrži drvenjaču. Posljedica fotokemijskih procesa je promjena boje papira (požućivanje), i smanjenje njegove mehaničke •čvrstoće. Poznato je da je postojanost papira prema termičkom umjetnom starenju mjerilo za njegovu trajnost. Autori smatraju da je to pitanje opće poznato, pa ga zato ne obrađuju detaljnije. Na temelju onoga što je do sada rečeno autori su usmjerili svoj eksperimentalni rad tako, da bi ustanovili ulogu sintetičkih polimera kod zaštite papira od štetnog djelovanja sumpornog dioksida, svjetla i termičkog umjetnog starenja. Pokusi su izvedeni tako da se uzeo pisaći papir sa 25% bijeljenih krpa i 75% bijeljene sulfitne celuloze. Na četiri uzorka od svakog papira nanosili su se sintetički polimeri (isti kao u prethodnom poglavlju). Tri uzorka obrađena su na dole navedene načine, a četvrti je ostao kao kontrola. Jedan od tri uzorka smješten je u toku od tri mjeseca u atmosferu od 8-10 dijelova sumpornog dioksida na 1,000.000 dijelova zraka kod temperature od 20-25° C. Drugi uzorak osvjetljavan je prirodnim sunčanim svjetlom u toku od tri mjeseca. Uzorci su pokriveni tankim prozorskim staklom. Treći uzorak podvrgnut je umjetnom starenju na temperaturi od 105° C u toku od 72 sata (sa prekidima: 15 sati grijanja, 9 sati pauze). Na temelju provedenih ispitivanja može se zaključiti slijedeće: Uzorcima premazanim otopinama sintetičkih polimera znatno se smanjuje mehanička čvrstoća djelovanjem sumpornog dioksida kao i kod nepremazanog papira. Polimeri u folijama zaštićuju papir u cijelosti. Pod utjecajem sunčanog svjetla novinskom papiru nezaštićenom ili premazanom polimerima u otopinama smanjuje se mehanička čvrstoća i povećava kiselost više nego pisaćem papiru (prisutnost drvenjače u novinskom papiru!). U nekim slučajevima se mehanička čvrstoća kod premazanih uzoraka smanjuje još više, što pokazuje da svjetlo djeluje ne samo na razgradnju samog papira nego i na razgradnju polimera. Nijedna od folija ne štiti u potpunosti papir od djelovanja svjetla. Kod uzoraka pokrivenih polietilenom i polietilentereftalatom stepen požućivanja je nešto manji, ali je kiselost dosta povećana, što ukazuje na to da je neophodno potrebno papir neutralizirati prije nego što se on laminira pomenutim folijama. Kod termičkog umjetnog starenja smanjuje se mehanička čvrstoća papira jednako bez obzira da li je on premazan nekim polimerom ili nije. (Iz rezultata ispitivanja ne može se steći dovoljno jasna slika o tome kako se u svim opisanim slučajevima ponaša papir laminiran plastičnim folijama, jer su uzorci priređivani tako da se papir uložio u hermetički zatvorenu vrećicu od folije, a kod ispitivanja se iz nje vadio. Prema tome kada se govori o promjenama koje se dešavaju u papiru pod utjecajem svjetla ili termičke obrade, dobiveni rezultati pokazuju što se događa u samom papiru a ne i u kompleksu papir-folija.) Već je u prethodnom članku spomenuto, da je prisutnost kiseline u papiru jedan od najvažnijih uzročnika oštećivanja papira. Kiselost papira može da poraste procesom prirodne oksidacije celuloze i drugih sastavnih dijelova papira. U gradovima i industrijskim centrima kiselost papira raste djelovanjem sumpornog dioksida prisutnog u zraku. Rukopisni materijal često se 299
