ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 295

Suju utjecaj raznih vrsta i količina plastifikatora, stabilizatora i drugih dodataka na ponašanje i osobine acetatne celuloze kod umjetnog starenja. Na temelju tih ispitivanja moglo se dati uputstva proizvođačima, koje sastojine treba da ima folija acetatne celuloze, a da bi imala sva spomenuta svojstva. Kao nastavak tih ispitivanja je članak Z. A. Zaguljaeve: Biologičeskoje izučenije laminirovannyh vidov bumagi, (str. 46-48, 4 lit. cit.), (Biološko ispitivanje laminiranih papira). Autor ukazuje na to da iako se laminacija kao način restauriranja u svijetu već dosta dugo upotrebljava, ima vrlo malo eksperimentalnih podataka o stabilnosti i otpornosti acetatne celuloze prema djelovanju plijesni. Ispitivanja su vođena tako da su se sama folija, nelaminirani i laminirani uzorci raznih vrsta papira izlagali djelovanju nekih vrsta plijesni pod optimalnim uvjetima za razvoj tih plijesni. Rezultati ispitivanja pokazali su slijedeće: na samoj foliji plijesni se nisu razvijale; na nelaminiranim papirima plijesni su se razvile nakon 3—4 dana; na laminiranom papiru ako se laminacija vršila acetatnom celulozom, plijesni su se pojavile tek nakon 30 dana, a na papiru laminiranom sa polietilenom plijesni se uopće nisu razvile. Autor međutim smatra mogućim da su na samoj foliji acetatne celuloze bile mikroskopske rupice, kroz koje je plijesan prodrla do papira i onda se dalje razvijala unutar samog papira ispod folije. Uzimajući u obzir i tu mogućnost, očigledne su dobre strane laminacije dokumenata termoplastičnim folijama, jer se vidi da je laminirani papir deset puta otporniji prema djelovanju plijesni nego nelaminirani. B. I. Smirnova u članku: K voprosu o mikroflore na pergamene, (str. 49-59, 2 tab. 28 lit. cit.), (Prilozi pitanju o rnikroflori na pergameni), opisuje ukratko način proizvodnje pergamene, biokemijske osobine životinjskih koža općenito, a zatim dosta opširno mikrofloru na koži i pergameni, te karakteristike i osobine bakterija i plijesni koje se pojavljuju na koži i pergameni. Za nas su posebno interesantni eksperimentalni podaci o dezinfekciji pergamene. Naime u literaturi se za dezinfekciju pergamene preporučava 2%-tna otopina timola u alkoholu. Autor je izvršio niz ispitivanja koja su pokazala slijedeće: 2%-tna otopina timola služi samo kao fungicid, dok 2—6%-tna nije i baktericidna nego samo bakteriostatska. Osim toga poznato je da je timol dosta hlapiv. Zbog toga su komadići pergamene koji su bili dezinficirani timolom, nakon dva mjeseca ponovo izloženi djelovanju plijesni. Plijesni su se na tim uzorcima počele ponovo razvijati, što je pokazalo da se kroz to vrijeme timol potpuno ishlapio sa pergamene. Kao nastavak ovog članka je prikaz Z. A. Zaguljaeve: O flore plesnivyh gribov na bumage, (str. 60-64, 1 tab. 7 lit. cit.), (O flori plijesni na papiru). U prikazu se navode poimenično plijesni koje su izdvojene u spremištima arhiva u Mahačkali i Syktyvkaru te njihove osobine i ponašanja. D. P. Erastov nastavlja svoja izlaganja sa područja oživljavanja izblijedjelih tekstova pomoću optičko-fotografskih metoda, koja je započeo u prethodnom zborniku. U članku: KontroV tehnologičeskih režimov v reprodukciononoj tehnike vyjavlenija ugasših izobraženij. Soobščenie 2. Fizičeskie osnovy fotografičeskogo vyjavlenija ugasših izobraženij, (str. 65-71, 4 si.), (Kontrola tehnoloških režima u reprodukcionoj tehnici čitanja izblijedjelih tekstova. Saopćenje 2. Fizikalne osnove fotografskog čitanja izblijedjelih tekstova), nastavlja se prikazivanjem teoretskih osnova ovih postupaka. U člancima: Optiko-fotografičeskoe issledovanie »Izbornika Svjatoslava 1076 g«, (str. 99-106, 3 si.), (Optičko-fotografsko ispitivanje »Izbornika Svjatoslava 1076 g«), i Issledovanie dokumentov iz Volgogradskogo muzeja oborony, (str. 107-115, 4 si.), (Ispitivanje dokumenata iz volgogradskog muzeja odbrane), prikazuje praktičku primjenu optičko-fotografskih metoda kod čitanja slabo vidljivih tekstova, a rezultate rada na navedenim objektima ilustrira vrlo interesantnim slikovnim materijalom. Članak D. M. Fljate: O starenii kondensatornoj bumagi iz nebelenoj sul'fatnoj celljulozy, (str. 72-76, 17 lit. cit.), (O starenju kondenzatorskog papira od nebijeljene sulfatne celuloze), interesantan je iz posebnih razloga. Naime u SSSR-u se za restauriranje dokumenata jedno vrijeme upotrebljavala posebna vrsta papira koja se inače upotrebljava kao elektroizolacioni materijal, a izrađuje se od nebijeljene sulfatne celuloze. Međutim neki autori su smatrali da ova vrsta papira nije najpovoljnija za restauriranje jer da taj