ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 173
ih ne možemo primiti uz cienu uzakonjenja magjarskog jezika na željeznicama u Hrvatskoj. I Vi tamo imate baraondu 5 , a i mi amo. Jedan drugome sad ne možemo pomoći — ako valjda sve ovo skupa ne bude značilo probugjenje naše narodne snage, što bi opet moglo za nas na dobro izaći. Šteta samo, da nemamo ljudi. Naši su otišli u Hrvatsku, a mene su ostavili na straži, da ne budu iznenadjeni i izigrani. Ja pako se negda jedim, a nekad se smijem, tako to ćoravo ide. Dobro ste se držali u Dubrovniku i nemojte klonuti. Ne kajite se za rezoluciju. Da nije bilo nje, sve bi se učinilo kako bi se htjelo, a ovako ipak Hrvatska igra drugu ulogu. Magjaroni bi bili zadovoljni na ponude Wekerlove, pak bi uz platoničke ograde, na sve pristali. P.S. Ako bi pisali, ja sam u Continentalu u Bpešti. 1 Sztérenyi Josip, izradio je nacrt željezničarske pragmatike koja je sankcionirala, protivno hrvatsko-ugarskoj nagodbi, uredovanje željezničkih službenika u Hrvatskoj i Slavoniji na mađarskom jeziku. Vidi bilješku o Kossuthu F. 2 Iz pisma se ne može razabrati da li je to: Teleki Geza, političar (Désen, 28. IX 1844 — Budimpešta, 27. IX 1913) ili Teleki Pal, državnik i geograf (Budimpešta, 1. XI 1879 — ....). 3 Lovaszy Martin, novinar i političar (Senta, 6. XI 1864 — ....). Kao narodni poslanik u Ugarskom saboru pripadao je krajnjoj ljevici. 4 Prema talijanskom casetta, ovdje znači: pokretan nužnik. 5 Prema talijanskom baraonda znači: zbrka, metež. HAD 163. Budimpešta 4. VI 1907 Šupilo izvješćuje Peru Čingriju o sporazumu sa Smodlakom u vezi izbora u Dalmaciji, a zatim iznosi svađu između Smodlake i Trumbića. Moli Čingriju da posreduje u tome. Dalje iznosi težak položaj Hrvatske u pitanju -mađarskog jezika na željeznicama, jer Beč podupire nastojanja Mađara u tome. Evo me opet ovdi, gdje sam primio Vaš list. Glede dalmatinskijeh stvari mislim da će biti dobro, ako Vam saobćim nešto što se dogodilo prije izbora 1 . Koncem februara bio je došao Smodlaka u Zagreb, gdje smo mi imali sabor, te je htio da se porazgovara u užem krugu svojih prijatelja, a to smo bili Lorković, Pribićević i ja. Govorilo se o puno stvari, pa i o izborima u Dalmaciji i Smodlaka je pito za mnienja, kako bi se imalo radit. Ja sam na to obširnije i bez sustezanja reko od prilike ovo: Da je moje mnienje, da se izbori za Car(evinsko) Vieće ne bi imali voditi pod devizom za i proti riečkoj rezoluciji. Posve je naravski, da će o njoj u izbornoj borbi biti puno govora — ipak da bi valjalo nastojati, da ne bude ona izključiva platforma, na kojoj će se voditi borba. I to zato, što će austrijska vlada upotrebiti svu silu, da u takom slučaju skrši naše ljude, a kako ima dosta galijota, koji bi joj išli na pomoć, da je pogibelj da se dogodi konfuzija, u kojoj, ako pristaše nove politike izadju oslabljeni, i nehotice će to oslabiti našu snagu u Hrvatskoj i naprama Magjarima. Zato da bi najbolje bilo obići jedno eventualno pronunciamento 2 na ovom pitanju, tim više, što izbori za Car. Vieće niesu za stvar toliko odlučni, koliko oni za dalm. sabor, o kojima se sada ne radi. 173
