ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 162
149. Dubrovnik b. d. Pero Čingrija izlaže Supilu spletke frankovaca u Dubrovniku, a naročito VareŠaninove, protiv njegova sina Melka, u vezi s izjavom o odgoju sokolaša. Mislim da je potrebito da i ti, i svi tamo, budete znati za stvari što se amo zgagjaju, o kojijem bi bilo mučno da se stvorite pravi pojam po onomu samo što se piše po novinam. Mi amo u Dubrovniku izloženi smo na neprestane udarce kamarilaca. Tedenca je da se šatre sve što ima slobodna i neodvisna i što svojom glavom misli. Po nekijem posve prozirnim pojavima, očito je da se teži na to da se sastavi neka skupina u kojoj bi se složili pravaši oko Prave, stari talijanaši i neki Srbi. Najbolji je dokaz tomu da Prava stoi na raspoloženje Iva Jelića* i Crnice, pak se u njome iznaša svoje elukubracije 2 i ditirambe u Jelićevu pohvalu, njegov pisar Crespi 3 , tebi dobro poznati. U Dubrovniku paka rek bi pod uplivom svjesnog Mati je Gračića 4 koi su mi rekli da se sada druži sa Gjurom Kovačevićem 5 i nekoga liječnika Milica 6 onoga Srbina što se pokatoličio da se oženi za kćer pk. Stjepa Bjelovučića 7 , koja, kako znaš, donijela je dosta novaca, napada se na općinu, a niti svega toga drže u ruci polica jski agenti »ala Crnica«. Nego u svemu tome nebi bilo neke velike pogibli, te bi se moglo preko svega proći bez osobitog obzira, kako ja i činim. Ali baš zato kamarilci bjesne, pak je opravdana bojazan da, asekondirani 8 u tomu od upravne državne vlasti, udare na neke naše ustanove, biva sokolaše, koi su rek -- sada prvi na redu a posije možda i na što drugo — čitaonicu, pak i samu općinu, jer ja mislim da su to čeljad kadra počiniti što god hoćeš, pod uplivom i pritiskom Varešanina, koi je sada pravi guverner Dalmacije bar in politicis, a stoi pod dvorskom egidom koja ga štiti te moralno upliva na upravljajuće organe da podupru i slijede. Osobito hoćelo bi se da udari na mene radi uloge koju su okolnosti hoćele da bez ikakve osobite volje a još manje nametanja, igram u ovo posljedno doba. A pošto na me udariti direktno bilo bi nekako mučno udaraju na najinfâmniji način na sina moga Melka. Zloglasni Antonije 9 piše proti njemu u »Jedinstvu«, Prava ga jednako napada, a sad je počela policajska persekucija u pravom smislu ove gadne riječi. Kako znaš Melko je predsjednik mjesnog Sokola. Još pri osnivanju toga društva, baš neki Čisti koi nijesu mu bili skloni govorili su da to ne služi za drugo nego da odgaja vojnike Austriji. To je dalo povoda Melku da tu skoro u sjednici kad se birala nova uprava u svom govoru izmegju ostalog reče, da oni što su bili u Zagrebu i prisustvovali Sokolaškom izletu, mogli su uvigjeti da sokoli nisu samo za to da odgajaju austrijske vojnike. Prava tendenciozno izopačila je i riječi i smisao njihov te u svome broju od 1/XII 1906. izmegju ostalog napisala i ovo: »pri otvoru sjednice najprvo je počeo govoriti dr. Melko Čingrija, da sokolaši nemaju biti nikakovi austrijski vojnici ... Jasno je kuda se tim riječima cilja.« Mi koi smo navikli na sramote te podkupljene štampe, te nikad ne opovrgavamo njezine klevete pustili smo da stvar tako ide bez opaske. Ali kamarilci hoće da se sada sa istom posluže u svoje svrhe. Čuj što se zgagja. Melko je kako znaš oficir domobranstva. Tu skoro primio je nenadano poziv da se prikaže časnome vojničkome sudu, da se opravda. On je razumije se izkazao stvar kako je bilo, i naveo svjedočanstvo u tu svrhu. Sudbeni časni zbor prosi jedio je stvar u Zadar. Nego dok posao jur u tome stadiju se nalazi, Varešanin svojim potpisom, rek bi u svrhu da upliviše na sami časni vojnički sud, prikazao proti Melku na mjesno okružno 162