ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 163

sudište denunciju, ništa manje nego za zločinstvo smetnje javnog mira po § 65 k. z. eventualno prestupak ex § 305 istog zakona. Elementarno je, pak bi i dijeca razumjela, da je svakako bila Varešaninova dužnost da bar čeka što će reći Melko pred časničkim sudom i što će ovaj presuditi. Pak pošto to nije učinio mislim da je on hotio sa denuncijom na redoviti sud, na same časnike, koi imaju izreći časnu presudu, na nedopušten način indirektno uplivisati. Mi amo žalimo da redoviti sud naš neće moći postupati radi zločinstva, jer bi to bilo ludo i nebi imalo smisla. A to žalimo jer tada bi stvar izašla pred porotni gdje bismo iznijeli mnogo lijepih stvari, te pokazali ko je Varešanin i što radi i kako odgovaraju istini one riječi prestavnika ministarstva rata Urbana u Ugarsko-Hrvatskoj delegaciji, koim je pričao kako je Varešanin korektan oficir kojemu ne pada ni na kraj pameti da se pača u politiku. Svakako hotio sam te o svemu ovomu obavjestiti da tamo izvjestiš koaliciju kako amo stvari stoje i koim se srestvima služi kamarila da postigne svoje ciljeve. Danas sam primio list od gosp. grofa Todora Batthyany koi mi traži da obavjestim o amošnjem stanju. Sutra mislim odgovorit pak i njemu donijet ću do znanja što amo Varešanin čini. Toliko sam držao za shodno da tebi i svijem našijem prijateljima tamo u Zagrebu donesem na znanje radi vašeg daljeg vladanja. U toliko primi moj pozdrav i Melkov i budi mi veselo i zdravo. (Pismo je bez potpisa, ali je pisano rukom Pera Cingrije).

1 x Godina se određuje po tekstu, početak 1907. ili svršetak 1906. Čingrija svojom rukom napisao na poleđini koncepta — »Supilu« 1 J e 1 i ć (Jelich) Ivo, industrijalac. U Mlinima kod Dubrovnika imao je mlinove za pšenicu. U privrednim krugovima igrao značajnu ulogu kao član upravnog odbora Dubrovačke parobrodarske plovidbe i Dubrovačke trgovinske banke. Od mladih dana pristaša Autonomaške stranke, pa je poslije Prvog svjetskog rata optirao za Italiju. Više o njemu v. »Narodna svijest«, 1924, br. 28. 2 Prema talijanskom elucubrazione znači: djelo rađeno danju i noću. 3 C r e s p i (Krespi) Antun, privatni činovnik i novinar (Split, 8. II 1869 — Zagreb, 20. III 1961). Surađivao sa Supilom u »Crvenoj Hrvatskoj«. Jedan od osnivača Hrvatske radničke zadruge u Dubrovniku. Suradnik »Srgja« časopisa za književnost i nauku. Od 1904. god. surađivao u sarajevskim novinama. 4 Gracié dr Mato, posjednik (Prožura na Mljetu, 18. XII 1865 — Dubrovnik, 12. IV 1944). Doktorirao prava; živio od rente. Neko vrijeme član uprave Dubrovačke trgovačke banke, akcionar Dubrovačke plovidbe. Srbin katolik. Vlasnik i izdavač (1905. od br. 24) tjednika »Dubrovnik«, organa Srpske narodne stranke na Primorju, štampanog latinicom i ćirilicom u »Srpskoj dubrovačkoj štampariji dra M. Gracića i dr.«. 5 Kovačević Đuro, trgovac vinom (Starigrad na Hvaru, 26. XI 1858 — Dubrovnik, u. ili 1949). Pravaš. Blagajnik Hrvatske radničke zadruge. 6 Milić dr Jovan, vojni liječnik (Kotor, 26. X 1867 — Sušak, 20. VIII 1945). 7 Bjelovučić Stjepo, javni radnik (Janjina, 24. VII 1847 — Janjina, 5. I 1901). Pomorski kapetan, brodovlasnik, zastupnik Hrvatske narodne stranke u Dalmatinskom saboru od 1889—1895 za pelješko-korčulanski izborni kotar; načelnik Janjine od 1878. do smrti; u Sutvidu kod Drača, gdje je more pomiješano sa vodom iz Neretve, osnovao »Prvo dalmatinsko racionalno gojilište kamenica i klapavica« konkurirajući u Parizu kamenicama iz Ostende. Više o njemu v. dr. N. Z. Bjelovučić: Povjesne crtice o Janjini, »Novi list«, 1901, br. 6. 8 Prema talijanskom assecondare znači: poduprijeti, pomoći. 9 Stražičić. HAD 163