ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 136

Vaše cienjeno pismo postavlja pitanje saučešća u delegaciju na podlogu stranačkog predstavničtva u obće, na koje delegacija po mandatu koji ima, držim da ne bi mogla pristati, iz razloga što bi onda i hrvatske stranke, koje nemaju nar. zastupnika, a takovih jeu Dalmaciji i u Banovini, tražile predstavnike, te bi to stvari, u prilikama, u kojima se sada nalazi, moglo više škoditi nego koristiti. Moje bi mnienje bilo, da bi se samostalna i radikalna stranka sporazumjele o djelokrugu srbskog mandata iz Banovine, koji dolazi kao predstavnik nezavisnog diela srbskog naroda u Hrvatskoj i Slavoniji, gdje u pitanjima koja će se iznijet prama Magjarima, cienim da ne postoje stranačke razlike, a izvan sfere Trojedne kraljevine viećanja ova neće moći za sada da izadju. U ostalom to je interna srbska stvar. Magjarski odbor izabran je po snazi njihovih parlamentarnih frakcija u koaliciji, te je Kossuth ova, kao najveća stranka dobila 4 mandata. Ne cienim da će oni povećati broj, ako bi se naša delegacija povećala, jer su obje jednakosnažne bez obzira na broj članova s jedne i druge strane. Prepis ovog pisma šaljem takodjer predsjedniku delegacije gosp. dru Čingriji. 1 Krasojević dr Đorđe, političar i advokat (Cortanovci, Srijem, 14. V 1852 — Srijemski Karlovci, 25. IX 1923). Prišao je Srpskoj narodnoj radikalnoj stranci u Hrvatskoj i Slavoniji kojoj je bio predsjednik. Njen je predstavnik pri donošenju Zadarske rezolucije srpskih stranaka Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 17. X 1905. o uslovima suradnje s mađarskom opozicijom protiv dualizma i jedan od trojice članova (s B. Medakovićem i A. Puljezijem) za pregovore s Izvršnim odborom Riječke rezolucije radi provođenja politike »novoga kursa«. Biran u sklopu Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatski sabor i njegovu delegaciju na Ugarskom saboru. U delegacijama, forumu nadležnom za poslove zajedničke s Austrijom, zauzimao se za Bosnu i Hercegovinu i za izradu njena autonomnog statuta. Težište njegova rada bilo je u borbi za narodnu i crkvenu autonomiju Srba u Ugarskoj te je 1902. izabran za potpredsjednika odnosnog sabora. Više o njemu v. »Zastava«, 1923. br. 220—224; »Srpska riječ«, 1923, br. 217. 2 Pero Čingrija, predsjednik Odbora srpskohrvatskih delegata, i Franjo Kossuth, predsjednik odbora mađarskih delegata, dogovorili su se da se oba odbora sastanu u Rijeci 19. II 1906. »Novi list« od 1. II objavljuje Kossuthov brzojav Supilu da mađarski delegati stižu 18-og. 3 Njeni su članovi: Pero Čingrija, Vicko Milić, Ante Trumbić, Stjepan Zagorac,. August Harambašić. 4 14. i 15. VIII 1905. održana je u Dubrovniku sjednica Kluba Hrvatske stranke na Dalmatinskom saboru, uz sudjelovanje hrvatskih zastupnika na Carevinskom vijeću, na kojoj je odlučeno odazvati se pozivu opozicionih zastupnika Banovine na konferenciju. Izabran je odbor (P. Čingrija, V. Milić i A. Trumbić) koji će stupiti u vezu s odborom tih zastupnika u cilju određenja stanovišta prema krizi dualizma. V. »Narodni list«, 1905. br. 65. 5 Od 11—13. IX 1905. vijećali su u Opatiji, uz ličnosti iz bilješke 3, izaslanici opozicionih narodnih zastupnika u Hrvatskom saboru (Harambašić, Vrbanić, Zagorac, kanonik Rubetić Cvjetko, Banjavčić i prof. Spinčić iz Istre) o sazivu međustranačkog zastupničkog sastanka. Tad su doneseni jednoglasni zaključci 6 pozivu na konferenciju u Rijeci za 2. X o predmetu kojim će se ona baviti i o meritornim prijedlozima. V. »Narodni list«, 1905, br. 72 i 73. 6 Kako je »Novi list« izlazio samo ujutro, on je o vijećanju i rezoluciji od 2. i 3. X izvijestio tek svojim brojevima od 3. i 4. X 1905. Tako se objašnjava to pomjeranje za jedan dan u ovom pismu a i inače. 7 Prema preporuci danoj odboru trojice od strane narodnih zastupnika Hrvatske stranke prava (v. »Narodni list«, 1905, br. 67) u Opatiji je zaključeno da se poziv za 2. X uputi i narodnim zastupnicima Hrvatske čiste stranke prava u Banovini i 136