ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 135

Pozdrav milostivoj, koja mislim nema bit sasvim zadovoljna sa ovom mojom na oko popustljivačkom ali u stvari vrlo radikalnom politikom, a ona je bila uviek odlučnjakinja (još mi i sada zuji onaj njezin govor u Trsatskoj čitaonici kad su tebi večeru dali!). No ako itko prevrne današnji režim u Hrvatskoj, to će ga ova politika najprvo. 1 »Pokret« počeo izlaziti 17. IV 1904. u Zagrebu kao glasilo »naprednjaka« koji su istupili iz Hrvatske stranke prava i nazvali se »Hrvatska napredna stranka«. Glavni urednik bio je Milivoj Dežman. U listu surađuju mlađi književnici iz Banovine, kao i iz Dalmacije i Istre. Od 1. XII 1906. postaje glasilo Hrvatsko-srpske koalicije. Krajem 1910. mijenja naziv u »Hrvatski pokret«. God. 1915. list je zabranjen. ASRH, Akvizicija br. 7-1946. 124. Rijeka 5. II 1906. Precizirajući da pripremama hrvatske delegacije (u koju će ući i predstavnici Srba) za riječku konferenciju od 19. II s Mađarima rukovodi P. Čingrija a on sam da je jedino posrednik, Šupilo odgovara privatno Krasojeviću

1 da se je na prethodnim hrvatskim sastancima uvijek imala u vidu akcija narodnih zastupnika a ne stranaka kao takvih, što ovaj želi. Objašnjava mu pitanje predstavnika Srba u spomenutoj delegaciji. Vaš cienjeni list od 3. II. primio sam danas, te se žurim da Vam odgovorim, jer je kratak rok

2

. U stvari riečke konferencije moja malenkost zaposlena je samo u svojstvu dobrovoljnog posrednika, koji slučajno uživa lično povjerenje kolovodja na jednoj i drugoj strani i kao takav zauzimljem se po mojim silama, jer uvjeren, da je ovo jedan posao, koji, ako dobro izpane, donijet će u budućnosti koristi koli Hrvatima toli Srbima, a ni Magjarim samim neće bit od štete, uputi li se njihova politika pravilnim putem. Poslovi hrvatske delegacije

3 bilo prama Magjarskom, bilo prama predstavnicima Srbstva koji će u nju stupiti, koncentruje se kod Predsjednika iste g. dra Pera Cingrije, zastupnika i načelnika Dubrovnika, kome sam se uslobodio poslati i Vaše cienjeno pismo. Možda ste Vi od njega, dok ovo pismo primite, već dobili kakvu obaviest. Privatno Vam mogu javiti sliedeće: Koli ljetošnji sastanak dalmatinskih hrv. zastupnika

4

, toli konferencija njihovih delegata i delegata hrvatske oporbe na hrv. saboru (izuzev frankovce) držana u rujnu u Opatiji

5

, kao takodjer i riečka konferencija od 3. i 4.

6 listopada imahu uviek u vidu akciju narodnih zastupnika. Razpravljalo se doduše u Opatiji, da se na riečku konferenciju od 3. list. pozovu i one stranke hrvatske i srbske

7

, koje nemaju predstavnika u saboru, ali se od toga odustalo iz temeljitih razloga, koji su na koncu jednoglasno prihvaćeni. Nego, nakon zadarske rezolucije, iza kako su i Srbi stvorili zaključak, koji što se pravca tiče, ne razlikuje se od riečke rezolucije, te obzirom na to što najveći dio Srba, oni u Banovini, nemaju narodnog parlamentarnog predstavničtva, zaključilo se — isključivim ovim obzirom na Srbe — da se odbor popuni sa dva Srbina, od kojih jedan, onaj iz Banovine, ne treba da bude zastupnik. Kako sam informiran, o tome se već na zadarskom sastanku povela rieč i onda su odredili, da za Dalmaciju bude g. dr. Pugliesi, a za Banovinu g. dr. Medaković. Ova odluka bila je od predstavničtva srbskog kluba u Dalmaciji priobćena predstavniku hrvatskog kluba i predsjedniku delegacije, g. dru. Čingriji, koji, cienim, već je u tom smislu potrebne korake poduzeo. 135