ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 82

Toliko na tačku S-u. Ali to je upravo petitio prineipii da li se baš nikako ne može bit bez te tačke? Po Vašemu izlaganju (vidi tačka 9) istom ondje, gdje se ne bi kovanjem izraza došlo ni do čega povoljna, imao bi se uzeti u pomoć način opisivanja pojma cijelom rečenicom ili frazom. A ne bi li zar bliže bilo prema naravi našega jezika, osobito pak ne bi li posao izišao razumljiviji narodu — a na tu vlastitost, mislite Vi, da se treba prije svega obazrijeti — da Vi svagdje gdje se samo i kako .može i smije radije opišete pojam nego li da se upustite u kovanje nove riječi? Drugijem riječma, ne bi li bolje bilo, da tačka 9-a dodje pred 8-mu? Iz Vašega izlaganja ne može se upravo ni razabrati, na koliko Vi već sada držite da će se trebati kovati nove riječi. Samo se vidi, da i po Vašim riječima neće djelo proći bez toga »nothwendigs Übel« — ali da se može preciznije izreći, u kojim će se slučajevima upravo morati kovati, bilo bi jako dobro. Ja bih s toga preporučivao, da toj sloboštini (kojom se mnogi naši prevoditelji za to obilato služe, što je lakše riječ skovat, bilo lošu bilo dobru, nego li je po narodu tražiti) istaknete što uže granice, a radije da popustite nešto uzde opisivanju ili makar tudjim riječima, što po našemu dojakošnjemu poznavanju naroda nijesmo sigurni, da li nije za koje što narod sebi već stvorio izraza, ali mi još toga ne znamo. Ta cijela ova nauka istom što je otpočela. Ko je u nas joj položio temelj, toga mislim da ne treba Vama kazivati, jer Vi Bogišića dobro znate. Evo gotovo sve, što meni ovaj čas — a da znate, tare me upravo neki drugi posao — pada na um. Još ću Vam samo reći ovu jednu. Naša dužnost, koji se gradimo filolozima ili jezikoznancima, bila bi da Vam po nešto olakšamo težak zadatak. Ali ja se jako bojim, da ćemo Vam slabo koristiti s one strane, s koje kao da se Vi mnogomu od nas nadate. Nego naša dužnost bila bi, da razaberemo sve osobine jezika naših starih zakona, kao statuta poljičkoga, vinodolskoga itd, da bi se vidjelo, kakim se vlastitostima odlikuje stil naših starih, narodnih, zakona. Ono što sam jao tome na str. 132 u hist lit. samo natucao, moglo bi poslužiti vrlo zanimljivijem predmetom opširne rasprave. Ali žalibog koliko bih htio ja Vam takova posla ne smijem obećati. Da je u Zagrebu više naučna duha, ondje bi se imali mladi ljudi takim poslovima baviti. Završujem ili bolje da kažem prekidam, jer sam rad s Vama još mnogo i mnogo o takim stvarima govoriti. Za sada samo bih Vas još molio ovo. Kada pošaljete svoj rukopis u Zadar, priložite moj adres (ja ne znam tko je redaktor) da mi pošalje svoj list, a ja ću mu kada saznam cijenu odmah poslati novce. Bendlerstrasse 17b \ Šaljem Vam podjedno posebni otisak iz 3-e sveske Arkiva. A propos. Po analogiji ne može se ništa prigovoriti riječi zaglava, ali pored .zglavàk ili zaglavak i priglavak itd. ja bih gotovo volio zaglavak. Bilješke: 76) Uporedi odlomke Bogišićevih pisama od 25. IX 1876. i 11. X 1876, koje citira Jagić u »Spomenima« I, str. 357. -82-