ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 83
80. Berlin ... 1876. Ostaje nezadovoljan u Berlinu, očekuje odlazak u Odesu. Hvala na gratulaciji 77 . Pitanje još nije riješeno. Ali ja sve više uvidjam, da se ne može ovdje ostati. Sva je dakle prilika, da ću ja na godinu već biti u Odesi. Moju ću ženu s djecom poslati t. j. upravo dopratiti u Pariz — kad dodje bliže tomu vrijeme, moliću Vas za razne »Auskünfte« o tamošnjuj skupoći, o prilikama i neprilikama tamošnjeg života. Kad bih ja htio Vaše marke primiti, značilo bi, da nijesam rad s Vama nastaviti korespondencije Ovako molim Vas, da ih Vi upotrebite na marljivo dopisivanje sa mnom, koji se vazda radujem Vašemu pismu. Kad biste vidjeli gdje g. Legera upitajte ga, da li je dobio sve tri sveske Arbiva. Nadam se, da će o njima koju progovoriti, kao što je Ralston u Academii. Ja sam Vama mislio da sam poslao posebni otisak, ali sada sigurno ne znam te 1 opet šaljem. Ovih dana dobih pismo od Gjure iz Biograda, koji mi javlja, da se sa mnom slaže u onoj filološkoj kontroversi, koja je u 3 oj knjizi Archiva protiv Schmidta. Lijep, srdačan pozdrav. Kada se pitanje o Odesi riješi, umah ću Vam saopćiti. Bilješke: ") Bogišić je bio pogrešno obaviješten, pa je u nekoliko navrata čestitao Jagiću preseljenje u Ödesu. (Uporedi »Spomeni« I, str. 315-316). 81. Berlin 17. I 1877. O profesoru Pavinskom, Vukovu rječniku, preseljenju u Odesu, o nastav' ku izdavanja »Arhiva« u Odesi. Da mi nijeste zadali komisije, koji htjedoh ispuniti, ali se nikako ne da, ja bih Vam već davno bio napisao nekoliko riječi. Pisah u Varšavu prof. Pavinskomu za onaj broj illuster, tygodnika — prodje nedjelja i dvije, nema odgovora. Dodje ovamo senator Stube, pripovijedih mu svoju nevolju i on pisa u Varšavu, opet prodjoše nedjelja dvije — dok najposlije dodje pismo od Pawinskoga, gdje mi javlja, da onaj broj Vi već od godinu dana što dob iste u Pariz? Zar tako? A za što ne javiše meni, da unesem noticu u svoj Arhiv? Opet pisah u Beč radi Vukova rječnika, jer ja nesrećom nemam nego jedan jediti dovoljno već istrošeni ekzemplar — mišljah, e dobiću ekzemplar preko Vukove udovice — a ono doznah da je — umrla! I opet ništa. Ne mogav ovako kraj sve dobre volje ništa uraditi za Vas, zavih se kao Jupiter pluvius — u ćutanje. Eto gle, sad sam zamjetio, da sam s kriva kraja odpočeo — oprostite, ali da nastavim 78 . Vi mišljaste, da sam možda već u Odesi 79 . a ja još neznam kad ću onamo ako i hoću. Evo za što. Ja pisah odmah poslije izbora g. popečitelju, da ne mogu kao »semejnyj čelovek« žrtvovati interesa svoje familije. Ja ovdje da danas umrem žena mi ima iz emeritelne kase koliko toliko (400 talira). — 88 —
