ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 80

Ima li u Vašem zborniku potvrde (veće) za jednu ili drugu misao? Kakova ste o tome Vi mišljenja? Ne bi li se moglo dokazati, da je nekoć onaj metar bio općeniji, a deseterac, da je novija skraćena forma? Ta mi nemamo primjera narodnu desetercu iz onog doba (t. j. iz 16,-17 stolj.). Naprotiv Križanić navede u svojoj gramatici 2 stiha s onim dugačkim razmjerom iz svojega kraja, tj. od Dubice, Ozlja, Karlovca, gdje u njegovo doba o Kraljeviću Marku nijesu pjevali starosjedioci Hrvatski nego jamačno Uskoci iz Bosne. Koliko se ja opominjem iz ra.zgovora s Vama, sadržina Vašega zbornika siže duboko na jug, čak do kotorske gospode, zar bi oni zbilja sve bili »Hrvati«. Ja sam iz svojih lekcija skrpio dosta opširan članak pod naslovom : »Historijska svjedočanstva o pjevanju i pjesništvu slovinskih naroda, te sam pod konac upravo kod nas tj. na jugu zapeo o takova pitanja. Ovih će dana izići 3 ća sveska Ark.va, te će Vam što još nije posebno otiskana poslati — ono dvoje valjda primiste ? Pozdravljamo Vas svi te želimo skorim što doznati gdje ste i kako ste. Bilješke: 75) Prema Jagićevim zapisima iz »Spomena« I. (str. 358-359) Bogišić je izdao, jednu knjigu pjesama (Jagić je mislio na Bogišićevo djelo »Narodne pjesme iz starijih najviše primorskijeh zapisa«, knj. I. Beograd 1373.), dok je opširnu gradju za drugu knjigu ostavio neizdanu, jer se navodno nije mogao pogoditi s izdavačem. Prema Rešetarovoj bilješci iz »Spomena« I, str. 359, pomenuta neizdana gradja nalazi se u Bogišićevoj biblioteci u Cavtatu. Ta gradja bila je dugi niz godina zaboravljena i o njoj su kružile glasine, da je izgubljena, da ju je odnio Rešetar u Italiju itd., pa je u tom smislu i pisano (Matija Murko, »Tragom srpskohrvatske epike«, Zagreb, 1951. str. 257; Stjepan Kastropil, Bogišićeva biblioteka u Cavtatu, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1-4, 1951., str. 57). Međutim gradja, iako zagubljena, postojala je u neuredjenoj Bogišićevoj biblioteci i prilikom sređivanja biblioteke 1952. godine Miroslav Pantić asisitent Filozofskog fakuteta iz Beograda ponovo je otkrio Bogišićevu zagubljenu gradju i ona će u njegovoj redakciji biti objelodanjena u izdanju SAN-A. 79. Berlin 29. IX 1876. Odgovara na Bogišićevu poslanicu i iznosi svoja mišljenja o pravnoj terminologiji, mogućnostima izražavanja na našem jeziku, o filologiji, o jezičnom stilu naših starih zakonika. Koliko sam brže mogao, proučio sam Vašu poslanicu. Razumije se, ja sam je prostio s velikim interesom. Meni se sve ono, što Vi u tome pismu

76 kazujete, čini tako razgovijetno, tako prirodno, da bih gotovo rekao, da i nema čovjeka, koji i što o stvari razumije da ne bi isto tako mislio te isto što Vi želite želio. Ali sva je prilika, da je to tek opsjena, koja odatle dolazi, što mi, ako i u različitim naukama, radimo u istom pravcu, što nas vode jednake ideje. Pa kao što sam ja u filologiji toliko puti nabasao na protivštine upravo ondje, gdje mi se stvar posve prirodnom prikazivala, tako će, sva je prilika, i protiv Vas ustajati Vaši najbliži du metier. Toga radi valjda neće biti sluvišno, da Vi ovu poslanicu turite u svijet, koja bi da se samo dvojice — trojice li tiče mogla ostati i ne naštampanom. Meni dakako nije potanko poznata vrstnoća dosadašnje pravne terminologije — što ne služi upravo na čast mi — ali od ono nekoliko primjera što ih — 80 —