ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 79
prevaren u svim nadama, ergo nijesam bio protivan dok još nije prekasno vratit se nazad u Rusiju. Ali istom što počeše prijatelji o tome govoriti, sastavi se protiv mene partija, razumije se same kukavice našega fakulteta, počeše se napinjati, da se to ne zbude. Grigorović, koji nije nigda nikoga uza sc trpio, koji što razumije, zašao je čak tako daleko, kad je Smirnov predložio đa se u fakultetu ja balotiram, da je dao ostavku »sčitaja sebja negodnvm« On je time triumf izigrao, te je došlo do aut-aut. Kad bi ^moj položaj ovdje bio kakav očajni ja bih možda upeo sve sile da prodrem i protiv njegove volje; ali ovako živući ovdje, ako i ne baš ugodno, ali opet tako da se podnositi može, ja nisam voljan kakogod povratiti se u Odesu, nego ili s poštenjem, ili nikako. Za to kad sam doznao, da je Grigorović počeo igrati takovu dvoličnu igru, gdje moli ostavku, a s druge strane hoće da izidje nekakav mučenik, ja sam već napisao komu treba, da ja pod takovim okolnostima neću nikako, da se balotirujem. Ja hoću da se Grigorovićevo djelo prije konačno riješi. On jamačno želi ostati, a kada doznade, da ja ustupam, skloniće se i na prosbu sovjeta, da ostane. Time je dakako meni povratak zagradjen, ali ništa za to. U Rusiji još nema tolik suvišak filologa (a bogami još manje jurista) da ne bih mogao nadati se i poslije kakovu takovu pristaništu, ako ovdje zbilja sve žice popucaju. Što dosad baš nije. Koliko bih dakle rado primio, opet ne mogu do sada još vaše prijateljske čestitke. Ja ovdje živim njemačkom tromošću, ne izlazim nikuda iz kuće, van u biblioteku ili u šetnju. Ostajem čitavo ljeto ovdje. Glasovi iz Srbije bogami zlo i naopako — ja sam sav u strahu, što će od toga da bude. Zar smo zbilja mi Južni Sloveni još tako slabo sazreli za ideju slobode i jedinstva. Jedno me u svoj toj nesreći tješi, a to je krasno dizanje ruskoga naroda, koji sve dublje shvaća svoju veliku misiju u slovenstvu. Moji Nijemci nemaju razumije se širih simpatija za nas ali nijesu niti protiv nas. Ali prokleta Austrija i Magjarija! a i moji Hrvati čujem, da se krasno vladaju, žele na osnovu nekakvih tričavih historijskih prava, da se Bosna skuči iz jarma turskoga pod Austromagjarsku. Tada je bolje da ostane još koju godinu pod Turčinom. Šaljem Vam dvije sveščiće posebnih otisaka iz Archivi. .Moja žena izručava Vam srdačni pozdrav. Ona bi htjela znat, da li je ona simpatija koja se iz Beča preselila u Pariz tropus loci ili personae? Vašim pismima uvi„ek se puno radujemo, te zato Vas molim da ne zaboravite posvema na nas. 78. Berlin 13. IX 1876. Imeresira se za Bogišićevu zbirku pjesama, raspravlja o hrvatstvu odnosno srpstvu naših narodnih pjesama. Rad sam od Vas nešto doznati o onoj zbirci pjesama, koje Vi još jednako ne izdaste 75 . Što bi bilo da su Turci došli do Biograda te Vam je spalili !? Mene ovaj čas interesuje ovo: Vama ie poznato, da one pjesme Miklošić zove hrvatskima, držeći se valjda razloga toga, što je drugačiji metar, a ne današnji deseterac. Ako ste Čitali onaj moj odlomak u »Otadžbini« — ja se s njime ne slažem. Meni je važnije — sadržina. Većina onieh pjesama, koje je Mikl. izdao, po sadržaju nijesu hrvatske, već skorije srpske ili bar bosanske. — 79 —
