ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 78

posljedica toga nehotičnoga otium-a, da sam sav zakopan u arhivu tj. sve svoje slobodno vrijeme ulažem u piskaranje za taj zlosretni žurnal. Velim »zlosretni«, jer mi za sve muke i žrtve donosi »nikakove« koristi a dosta srdžbe. Ja se post festum osvjedočujem o tome, da ću sav teret morati sam nositi — to neka bi još i bilo; ali naši ljudi reć bi kao da misle, da je moja dužnost bila, da ja ovdje izdajem Arkiv, kojim ću panegirike pisati učenoj slavi pojedinijeh Slovena, — a kad toga nema, mjesto da me podupru, grde me gdje sve samo mogu. Za dokaz ištite da Vam iz Zagreba pošalju što je nekakav Pavić protiv mene izrigao! Ali ne samo u Zagrebu nego i drugdje su takovi. Izmail Ivanovič se ljuti, što ga ne uznosim do zvijezda više Mikložića; Miklošić nije zadovoljan što sam »rusofil«; Bezsonov iz Moskve posla mi jedan otisak moje rasprave nazad uvrijeđen dakako, što mu predbacih nekritičnost; Jireček obeća mi najprije svaku pomoć, a kada se na nj obratih da mi nešto bibliografske pomoći pošalje, nema ni odgovora. Nijemac Boehtlingh ustupio bi člančić za arkiv protiv Miklošića; jer ga ja htjedoh popratiti dodatkom, gdje se staram dokazati, da i Miklošić donekle pravo govori, povuče B. svoj članak kada je već složen bio nazad, bajagi što ću ja Slovenin njega poučavati — a njegov famulus Leskien neće da unapredak bude Mitarbeiter! Evo Vam malena čitulja ugodnosti, koje mi zadaje Arkiv. Ali ništa za to ja ću ga tjerati naprijed sam, dok mi se ne dosadi. Do sele prolazi dobro. Inače sam sada zdrav — a i sva moja kuća. Moj sin izišao »belokuryj Nemec« te ga mi zato i zovemo Švabom. Stanočka se bori u školi sa Svabicama čak u njemačkom jeziku. U nje se pokazuje lijepa darovitost za jezike. Ako ostanemo u Berlinu, ja sam rad za 1-2 godine odpraviti moju familiju u Pariz radi francuskog jezika, pak ću o ferijama i sam k njima dolaziti. Ovdje bio prije mjesec dana Jakov Karlovič Grot iz Peterbuga, a ovi jeh dana došao da mjesec ovdje proživi Brun iz Odese. Iz Odese ne dobij am nikakovih glasova — pozivahu me najprije da se vratim, a kada rekoh da ne bih bio protivan da me pozovu — pokaza se, da u fakultetu sva »drjanj fakultetskaja« a to su većinom ordinarni profesori — — ne žele da dodjem. I tako se barem za sada stvar razbila »Wir können warten«. Moja Vas žena srdačno pozdravlja isto kao i ja, želimo doznati, što vi radite u Parizu. Nećete li što u Germani ju i Berlin? U nas ima lijepa soba, gdje biste mogli sjedjeti — neki dan odoše upravo od nas dvije Zagrebčanke, kojima se Berlin dakako nije dopao. Jesam li Vam poslao posebni otisak iz druge sveske Arkiva? Treće je sveske naštampano 10 araka ali će biti i 15. Bilješke: 74) Vidi bilješku 65. 77. Berlin 27. VII 1876. Izvješćuje Bogišića o mogućnostima i prilikama u vezi s njegovim povratkom u Odesu, o glasovima iz Srbije i Hrvatske, o Bosni. Ako Vam Selivanov ne pisa ništa više, tada vrlo malo znadete o toj najnovijoj istoriji novoruskog universiteta, u koju, sam preko volje i ja zapleten. — Slušajte pak sudite sami. Ja nijesam već davno tajio da u Berlinu ostah — 78 —