ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 77

Molim Vas, da primite i od mojih iskren pozdrav. Poklonite se g. Legeru. Šaljem Vam nešto sous bande. Bilješke: M) To jest časopis »Otadžbina« (Vidi bilješku 63). 7a) Vidi bilješku 68. 73) Jagić je očito pogrešno napisao datum, jer se iz sadržaja vidi da je pismo pisano početkom 1876., a ne 1875. godine kako to u originalu stoji. 76. Berlin... 1876. Ožalošćen što nema vijesti iz domovine, ožalošćen također što su njegova predavanja loše posjećena, utjeha mu je rad na Arhivu, ali i tu su poteškoće sa suradnicima. Vi se čudite tomu, što nemate o meni glasa — a ja bih se morao okrenuti k Vama s istijem pitanjem: što radite za boga te ništa ne pišete? Po mojemu računu posljednje pismo pisah ja Vama, a ne Vi meni. Ali ja i ne bih tako ćifutski računao, tko je komu dužan odgovor — da nijesam za sigurno držao, da Vas nema više u Parizu. Ja sam, da pravo kažem, pola kao naslućivao, da ćete vi na jedan put banuti ako ne sami u Berlin a ono pismom iz Beča. Moja žena nekoliko puti reče, ja bih se okladila da je naš. Bogišić već opet u Beču. Kako Vaša karta dokazuje, ovaj put se grdno prevarismo te sada istom vjerujemo, da mora Pariz da je lijep, kada sve do ovog časa ne mogaše Beč da ga nadbije te Vas k sebi privuče. Ja već istina i sam ne znam, kada smo posljednje dopise izmijenili i što bijaše posljednja »tema« našega pisanja. Mislim da Vam pisah, kako bih želio u vašoj terminologiji da se svagda najprije sporazumijete s Gjurom i Stojanom — što ste u tome do sele uradili, ne znam, jer mi nitko o tome ništa ne pisa. Da, mogu Vam se potužiti, da mi cijelo vrijeme ne stiže niti iz Zagreba niti iz Biograda ma da bi bar jedno — jedito pismo. Sa Zagrebom sam posve prekinuo, tj. na moje posljednje pismo Bačkomu od konca prošle godine ne dodje mi do danas odgovor a ja se držim pravila: tko te neće ne nameći mu se. Iz Biograda vodim barem na računu korespondenciju s Novakovićem, ali i „on već više mjeseci ne pisa ni rječce. U 42-oj knjizi Glasnika naštampaše život Stefana Lazarevića ali mada sam i molio da mi otisnu nekoliko posebnih otisaka, ne dobih ni jednoga. Čega nemam sam, ne mogu ni Vama dati. Hoćete li da znadete što ja radim? Ajde da Vam se pohvalim evo već četvrti semestar što nemam djaka. Ovaj semestar htjedoh čitati gramatiku poljskoga jezika te porediti našu dubrovačku epsku poeziju 15-17 vijeka s.poljskom suvremenom. Hoćete li vjerovati kad Vam reknem, da se upravo nijedan Poljak ne nad je koji bi htio da sluša! Ja slutim da je to nekakva intriga kojom hoće da me odavle istisnu pad da namjeste (t. j. da na njihovu dodje) kakova Poljaka. Žalim ih što su tako zaslijepljeni. Da moje stanje time nije ugodnije, možete si misliti, prem da nolens volens time upravo, što me se Poljaci klone, dobijam u očima Nijemaca vrijednosti

74

. Tako je naposljedak ministarstvo, videći da se s moje strane nema bojati nikakovijeh halucinacija ustrojilo ovdje kod ispitne komisije, i odsjek za poljski jezik te imenovalo me komisarom. Razumije se, da se meni neće nigda prilika pružiti da koga ispitujem kad nemam djaka. Naravska je — 77 —