ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 76

75. Berlin 9. I 1876.173] Razmišlja o prvom broju Arhiva, o njemačkim učenjacima, osjeća da mu među Nijemcima nema mjesta. Oprostite što se nijesam na Vaše posljednje pismo odmah odazvao a i na ovo koje mi preksinoć stiže odgovaram istom danas, jer sam jučer imao lekciju, koja mi je čitavo dopcdne oduzela a poslije podne bio u mene u gostima Leskien, koji se iz Kiel-a vraćao preko Berlina u Lajpcig. Što ste Vi Arkivom zadovoljni, to govori iz Vas Vaša naklonost i srdačno prijateljstvo — da čujemo što će drugi reći. Do sele znam samo, da Zagrebčani nijesu zadovoljni. Jednima je preskup drugima je odveć suhoparan, trećima se ne sviđa, što ne uzdižem zagrebačke mudrosti do nebesa itd. Na svu sreću nije za me nikoliko »mjerodavno« što ona velika djeca govore. Ali meni se sve nekako sluti, da i Nijemci neće biti zadovoljni — njima će opeta Arkiv biti- suviše »slawisch« i »nicht genug objectiv itd.« Vi znate, da se oni vazda takim frazama služe, kad im što godj nije sasma povoljno — — a tako subjektivni jeh učenjaka, kao što su baš Nijemci, rijetko ćeš i naći. Ja i opet — dakako entre-nous dolazim na to, da meni medju njima nema mjesta. Sve što Vi toliko rječito spomenuste koliko srdačno, imalo bi potpunu silu dokaza, da sam ja Nijemac. Ali kako toga oni iz mene neće nikada učiniti — makar da su se medju drugijem argumentima i na taj pozvali, rekomendujući pre 3 godine mene, što i ja i familija moija umijemo dobro govoriti njemački — to moje iščekivanje, hoće li neće li se ti gadovi milostivo skloniti da i slovenski uče, nema upravo nikakova razloga. Ja slovenskih jezika hvaliti n e mogu (jer nalazim da se svaka dobra stvar sama od sebe hvàli) a i ne smijem (jer sâm in propria causa ne mogu da govorim); a da ja i udarim u taj ton hvaljenja ili kudjenja, to ne bi ništa pomoglo, jer oni meni kao nesvomu čovjeku i onako ne bi vjerovali. Nemojte ipak odatle izvoditi, da ću ja odmah za koji mjesec, Berlin ostaviti — nipošto; donekle »wir können warten«. I tako se nadajte, da će ipak 1-2 knjiga bar Arkiva pod mojom redakcijom izići. Nadam se da iduće sveske neće biti gore od prve. Sad evo Vam onijeh primjera: Sud' da stae od' Mihoilja d'ne do Gjur'gjeva d'ne k'di Vi bude trebe, i sud' da stae gde e i preče stojal' u d'ni gospodina mi ot'ca (Mikl. Mon. serb. Nro XLVI p. 46 ab anno 1254.) gde se putovi staju (Mikl. Mon. serb- Nro LXXXH p. 87 ab anno 1327.) Tere u vr'h' grada Kostr'čkoga i str'mo gde se rece stajeta (Glasnik XV — 295 ab anno c. 1348.) Na stanke* gde se staju dva potoka (Mikl. Mon. serb. Nro -CLXX, 182 ab anno 1371.) * stanjci tumači Daničić: locus ubi fluvii conveniunt. Vi znate, da. je »Otadžbina«

71 na vrijeme prekinuta. Zar ne biste Vi taj članak »o stanku« mogli »aus dem serb. handschriftl. Original« ustupiti švapskom Arkivu

72

? Želim Vama i svima nama novu godinu 76*" još sretnijom, no što bješe 1785a. — 76 — i