ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 61

pravilnim i vrlo bogatim jezikom. Najposlije Kukuljević dokaza, da se Djuro "Križanić rodio u župi Lipničkoj (to je mjestance na putu između Metljike (Mottling) i Karlovca, u onoj zakuci koju Kupa rieka čini od granice Kranj­ske do Karlovca. Tamo su i ona tri grada (tvrdjice), o kojima sam govorio: Dubovac (tik Karlovca), Ozalj i Ribnik. Selivanov 50 je odpravio Vaš čemodan već prije više dana, e za novce kazat ću mu danas. Jakšiću isplatit ću čim ga vidim po Vašoj želji. Jamačno već doznaste, da će Daničić pod »blistateljnim« uslovima u Bi­ograd za profesora; odlazi iz Zagreba koncem junija mjeseca. A, biste li vje­rovali, da dr. Rački nudjâ sada meni njegovo mjesto? — Eine sehr naive Zu­muthung kako reče moja žena! Pustiše me, kao da sam osudjen na katorgu, ne isplatiše mi podpuno ni one malene pîatice tajničke (95 fiortna na mjesec); a -sada me još smiju pitati, bi li htio natrag? O da kako da bih želio radije danas no sutra ostaviti mrsku mi Odesu, ali biti tajnikom južnoslov. akademi­je po drugi put neću. Bojim se, da će sada jug. akademija tako brzo opadati, kako se do sele liepo dizala. Što će biti od rječnika? što od Vaše gradje? Što od prostoga pečafanja tekstova, kojih onamo ne umije nitko ni korekture raditi! Najglavnije pod konac. Treba li, da Vam istom kažem, kako nas je obra­dovao glas i vijest iz Peterburga, da Vas gosudarj imperator šalje u Crnu Goru? Treba li da Vam istom pripoviedam, kako ostaše postidjeni Vaši pro­tivnici s dugijem nosovima 51 ? Nećete li izviniti slaboću ljudsku, što sam i ja glavu za jedan col više digao, smatrajući se odlikovanim u odlikovanju svoga dragoga prijatelja? Moja žena reče, ne jedan put, baš mi je drago, baš mi je drago —• a vi znate, da ona Rusa ne ljubi baš osobito. Pitaše me nekoji, ho­ćete li sada svoj mebelj 32 prodati? Ja ne znah ništa odgovoriti. Da ga hoćete da prodadete, bar jednu partiju, kupio bih ja, jer sam rad s proljeća prijeći u bolju i pristojniju kvartiru. I ja ću s proljeća »za granicu« da odahnem i da se do kraja oporavim, a i da mi žena nešto malko nad je zabave, da ne plače vazda nad grobom svo­ga djeteta. Kamo ćemo? još ne znam; htio bih upravo i ja u Pragu, ali ne znam kako se ondje ljetom živi. Molim Vas, doznajte o tom preko g. prijate­lja Patere pak mi javite. Moja žena klanja Vam se i pozdravlja Vas, a ja Vas liepo molim, da sadržite prijatelja si i nadalje u ljubavi. Bilješke: 50) Selivanov Sergej Andrejevič, poznati ruski filolog, bio je docent na sveučili­štu za vrijeme Jagićeva boravka u Odesi. Uz profesore odeskog sveučilišta: Alek­seja Vasiljeviča Kunicina, Jegora Fedoroviča Sabinina i Mihaila Martinoviča Voljskog i Selivanov je bio Jagićev bliski drug u Odesi. Poslije Bogišićeva odla­ska iz Odese Selivanov je vodio brigu oko Bogišićeve imovine u Odesi, pa se neko vrijeme i do'pisiivao s Bogišićem. Pisma se čuvaju u Bogišićevoj biblioteci u Cavtatu.. *i) Neki profesori sveučilišta u Odesi, koji su bili umiješani u intrige protiv Bogi­šića potkraj 1871. godine (Vidi bilješku 42), nastojali su da Bogišića potpuno one­moguće u Rusiji, pa je carski ukaz, kojim se Bogišiću povjerava kodifikacija civilnog zakonika u Crnoj Gori, imao odgovarajuće djelovanje. Taj carski ukaz predstavljao je zapravo rehabilitaciju Bogišića, a ujedno i poraz njegovih protivnika. Š *2) Vidi bilješku 50. — 61 —

Next

/
Thumbnails
Contents