ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 62

62. Odesa 3/15. IV 1873. Izvješćuje Bogišića o prilikama na Sveučilištu u Odesi. Da se najprije opravdam, što do danas ne odgovorih na Vaše mnogoeienjeno pismo. I opet •— bolest. Dunuše proljetni vjetrovi, a u mojoj- glavi stade šumjeti kao u gori. Glavobolja postojana muči me sve do danas, ali ml je toliko odlahnulo, što sad već smijem čitati i pisati. Medju prvima odazivIjem se Vama. Slušajte dakle, ako već ne znate, što se dogodi sve u nas nakon mojega posljednjega pisma. Najprije izabrasmo

53 Nekrasova u ordinarne profesore iz docenta — nešto silovito, što i bješe povodom debatama u sovjetu, u koje Vaši protivnici uvukoše zlobno i Vaše ime — čitat ćete u protokolima. Izbor rektora obavismo prije 14 dana. Najviše šansa imadjaše uoči izbora Leontovič, jer Golovkinskoga htjedoše naturalisti, a ne htjedosmo mi drugi, Smirnova htjedosmo mi filolozi i juristi (ne svi) a ne htjedoše naturalisti. Izbor bješe obavljen tako, da se imao počam s najmlagjega (ergo: ja) svatko balotirovati: pokaza se, da smo mi drugi dobijali po 6, 5, 4, 7, itd. balova, Smirnov također samo 6 (kao i ja), Golovkinskij 9, Bogdanovski samo 5, Potlajevski tek 1 glas! a Leontovič — 13 glasova! I tako izidje on. S izborom zadovoljni su svi na polovicu, nitko posve. — Napokon bješe neki dan još i treći izbor: na dvije ordinature u naturalista predlagaše fakultet 3 kandidata: prodjoše Verigo i Sincov, propade Jerošenko. Kod ovih izbora pokaza se, da su se naturalisti pociepali na frakcije: Sečenova i Valjc-a, a Sabinjin i Kerestolov ne broje ie ni k jednim ni k drugim. Tako je naš sovjet za sada posve »bezkarakteran«. Ne davno dodjoše potanke ustanove, kako se od sele ima popunjavati katedra kanoničkog prava (uvjet: doktorat stečen na jurid. fakultetu) i crkvene istorije (uvjet: doktorat stečen u duh. akademiji). Tiem povodom predloži fakultet juridički Pavlova u »početnije doktori« i bi primljeno sovjetom. Naturalisti izabraše si Valjca dekanom, i već je postavljen. Za granicu dobiše komandirovku

: Mečnikov (s podporom) i ja (bez podpore; jer je i ne tražih); u Rusiju: Pavlov (s podporom). Drugi odlaze gotovo svi za granicu >/po bolezni«. Markovnikov odlazi u Moskvu za profesora. Predavanja prekidosmo prije paske, a u mene bješe prošle subote (31.« ožujka) već i eksamen — s vrlo dobrim uspjehom. Popećitelj ne mogaše dosta nahvaliti preciznih odgovora mojih studenata. Kao da me nagradi (!) predloži me u statskie sovjetniki. Ja se nadam prije izmaknuti za granicu, nego li dodje rok plaćanju taksa. Još ću dodati, da je jadni Selivanov jako bolestan (na prsima) i time za vršu ju moja of ici jalna zamečanija. U nas živi se »preskverno«; proljeće sa prašinom i vjetrovima upravo nesnosno; trpimo užasno s nedostatka vode. Ciene kvartirima svakim se danom sve većma dižu. Ja Ću umah poslije pashe (oko 15 aprila) u Beč, odakle valjda u Zagreb ili u Prag. Miklošiću odpravih rukopisne bilješke odmah, čim me sjetiste; radujem se Vašem prekrasnom trudu, koji preduze akademija na štampanje. I ja nosim sobom u Zagreb — ah tek neznatne sitnice. O vama bješe u raznim novinama korespondencija, ali gdje ste upravo ovaj čas ne razabrah ni iz koje.. Vaši prijatelji i protivnici jednako se zanimaju za Vas: Aleksej Vasrlič

54 srdačno Vas pozdravlja; Njegov kiOiDuk b„eše tako liepo obnovljen, da ga nije umah poznao! isto tako Egor Fedorič. Ob njegovoj — 62 —