ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 46

39. Zagreb 22. III 1871. Jagić izabran za ruskog univerzitetskog profesora, iako žali domovinu odlu­čuje da prihvati izbor. O koliko bih želio, da ste mi sada bliže! koliko bih Vam imao staviti pi­tanja, koja se izmjenice rađaju u mojoj vrlo uzbuđenoj duši! Radost se bori s nekom tugom, koja mi osvaja srce, kad pomislim da bi valjalo ustrajati u jadnoj, zlostavljanoj domovini pak je ipak kanim ostaviti! Nade, koje gra­dim na čvrstoj odluci stupati putem poštenja i istine — zabunjuje strah, ko­jemu ne znam pravo razloga naći. Ja se ne kolebam u odluci, sliediti čas­nom izboru i pozivu — to Vam svjedoči moj telegrafski odgovor, koji Vam poslah još prije no što dobih Vaše pismo, — ali promjena tolika, kolika čeka moj život evo sada, stupanje iz skromne sfere u punu obsežniju, bučniju, a tko zna da li i sretniju — potresa čovjekom, koji nije lakomišljenik. Vaš telegram bješe prestigao pismo — možete si dakle pomisliti, kako me je iznenadio. Moj odgovor, koji Vam svjedoči, da sam bez razmišljanja prihvatio izbor, poslah Vam umah sutra dan. — Ali punih 8 dana čekah još na pismo, koje istom o izboru resp. predlogu fakultetskom govori. Sve do da­nas, osim mene i žene mi, ne zna o tome nitko, jer čekam nešto oficijalna u ruke: kako je sviet zloban, moglo bi se misliti, da raspršavam po Zagrebu ne­osnovane glasove, ne bi li tim učinio presiju na novu Zagreb, vladu, od koje ja ništa ne ištem i ni čemu se boljemu za hrv. narod ne nadam. Vama, koji posvjedočiste riedkim načinom prijateljstvo spram mene, budi najprije iskazana velika hvala, a za Mem i onima, koji vjerovaše riečima Va­šim a i meni iskazaše prem da nepoznatu, čast i povjerenje. Koliko je do me­ne, gledat ću, da se ne požalite ni Vi, što me preporučiste, ni univerzitet što me izabra. Radit ćemo, da osvjetlamo slavjanskoj nauci lice svagda u sva­ko doba i pred svakim. Sada molim Vas na neka praktička pitanja odgovor: 1° kada me trebate u Rusiju? Moram li umah ili do koga to stoji, kad se počine računati moja godina? 2° Mogu li ja odavle neposredno na koju univerzitetu njemačku radi sanskrita? ili tko to određuje? 3 — kakovih imam još ispuniti formalnosti? Ima li, što se od kurtoazije mo­ra učiniti napram pojedinim osobama, ili napram savjetu, fakultetu itd. Molim Vas poučite me u tome. . Ja bih rado znao, da se prema tomu ravnam u porodičnih okolnostih — — da znam udesiti svoje tekuće poslove — da prijavim akademiji itd. Kakova su ondje književna sredstva? Moja je filologička knjižnica ta­kova, da je u Zagrebu jednake nema — ali ja mislim da je ne bi dobro bilo ovdje ostavljati, premda će putni trošak tolikih sanduka za cielo biti vrlo velik. Drago mi je, što Vam mogu reći, da je moja žena isto onako od važna kao i ja, ali si možete misliti, da bi Vas obasuta morem od pitanja, da ste joj ovdje — jer je već takova ljubopitnost gospođa. Izručite moj naklon g. prof. Leontoviču 35 Bilješke: 35) Leontovič Fjodor Ivanovič ruski pravni historik, bavio se i pitanjima iz hrvatske pravne povijesti. Od 1869-1871. bio je rektor na sveučilištu u Odesi, te je, u tom svojstvu .1870-1871. god, zajedno s Bogišićem, omogućio uvjete za Jagićevo nam­ještaje na tamošnjem sveučilištu. Od kraja 1871. godine pa dalje, bio je zavađen s Bogišićem, pa je to osjetio i Jagić za vrijeme svog službovanja u Odesi 1872­-1874. (Vidi N. Ivanišin, Bogišić u Odesi 1871. Anali Hist. inst. II. str. 411-418). — 46 —

Next

/
Thumbnails
Contents