ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 47
40. Zagreb 14. IV 1871. Interesira se za mogućnosti naučnog rada u Rusiji. Prije odlaska u Rusiju u Njemačkoj će usavršiti sanskrt. Hvala Vam na prijateljskim izvještajima. Ja se držah Vaših naputaka te pisah jučer Leontoviču. — i to čujte — po ruski — to je moje treće rusko pismo, jamačno nije bespogr jesno, ali me izvinite onim Horacijevim : tarnen est laudanda voluntas. Kao odgovor na posljednje Vaše prijateljsko pismo — najprije, da Vam kažem, da ja ne mislim radi pukih materijalnih koristi ići u Ruslku — takovih podlih motiva nijesam nigda imao — da se hoću prilizivati i klanjati, mogoh i ovdje dalje dotjerati, negoli što jesam. Ja sam najprije sebe a onda i cijelu porodicu naučio zadovoljiti se što manjimi potrebami — a svakako radije pošteno stradati nego li biti nepošten ili zatajivati svojega uvjerenja. S te dakle strane, znajte, da ja nijesam niti mislio na kakovu materijalnu spekulaciju — tek neka je onoliko da ne bi stradanje smetalo radnji duševnoj — a- toliko mislim da će biti. Nasuprotiv biste me prije zastrašili, čak uza najsjajnije materijalne izglede, da mi kažete, da neću ondje moći i literarno radin biti — što bi moja prava nesreća bila — ali ja mislim da toga straha nema, jer ako su ovdje, mislim da će i ondje biti dovoljne prilike baviti se odabranom naukom. Da ja nestrpljivo čekam potvrdu — možete si misliti; ali pošto je već svugdje ljetni semestar po universitetima započeo — držim da neću moći nikuda prije druge školske godine. Moj je plan po sadašnjem mišljenju ovakav: ostati do oktobra u Zagrebu, to ne smeta da Vas želim svakako sastati u Beču: samo Vas molim da mi u svoje doba potanko odredite vrijeme kad ćete onamo doći — a u oktobru poći u Njemačku radi sanskrtskih studija, oko kojih se već i sada intenzivnije bavim, nego li do sada — a pošto se ono nekoliko zimnih mjeseci sa stanjem te nauke na njemačkim univerzitetima podoforo upoznam, mislim tamo gdje na godinu u ožujku u Ruslku — dakako u Petrograd najprije. Ja bih. već za to najvolio ovoga se plana držati, što sam ovdje za akademiju još nekojim poslovima zabavljen, koje bi teško prije prekinuo. Samo onda ako fakultet ne htjedne dotle moju komandirovku potegnuti, pospješit ću moj odlazak iz Zagreba. U ostalom čekam i pismo od Sreznevskog da vidim kako on o tome misli. Ako i bi meni profesorska plata tekla umah od časa potvrde ministarske — ne bih htio ipak ništa prije primiti, dok ne krenem na put: što će bifi dakako sporazumno s fakultetom i sovjetom. VI ne pogriješiste ništa, što pisaste Daničiću, on umije šutjeti o tome i napram meni i napram drugima, kao da i ne zna ništa o cijeloj stvari, ali se kraj svega toga već nešto i pročulo, pa gle, nitko ni ne Umije ništa prigovarati već svi kažu e pravo imate, kad Vas ovdje ne trebaju, a vi ajte onamo, gdje će Vas umijeti upotrebiti. Bojim se (govoreći povjerljivo) -da će i Daničić ostaviti Zagreb; barem njegova majka sprema se na put u Biograd a javno govori da se ne misli vratiti. Znate valjda, da je Daničićev zamjenik u velikoj školi — Bošković — upravo odpušten. Mislim da ste primili pismo Račkoga, odaMe mogoste razabrati, da baš nije tako r zlo, kako vi mislite: ta komu bi i povjerili posao Vaš ovdje? ta ovdje nema nitko, tko bi se i koliko pristojnim načinom bavio pravnim naukama — — 47 —
