ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 441

splitskom i makarskom kotaru i uspostavljajući time neposredan kontakt s narodnim odborima općina, nastojali smo potaknuti što veći interes i razumijevanje za taj dio našeg kulturnog blaga i tako stvoriti pogodniju klimu za funkcioniranje i uspješan razvoj vanjske službe. U tom »prodoru« na teren bilo je pregledano 145 registratura. Rezultati ovog zahvata iapoljili su se i u pojačanoj akcesiji građe. Tako je u toku 1960. godine povećan inventar ustanove sa novih 8 fondova (od kojih je najveći i najznačajniji arhivski fond notara), sa 2 zbirke privatnog vlasništva, sa jednom otkupljenom zbirkom društvenog karaktera i jednom privatnom zbirkom danom u depozit. U narednoj 1961. godini vanjska služba razvila je u punom opsegu svoju djelatnost.' Pored terenskih kontrolnih obilazaka, poduzimanja mjera za zaštitu ugroženih arhiva, nadzora nad škartiranjem građe, preuzimanja građe u arhivsko spremište itd. vanjska je služba izradila radi svoje uspješnije operativnosti i permanentnog nadzora nad čitavim arhivsko-registraturnim materijalom na terenu i nužne evidencije. Tako je ustrojena opća kartoteka registratura i arhivsko registratume građe, u kojoj je evidencionim kartonima obuhvaćeno 568 najvažniiih jedinica. Ovom kartotekom obuhvaćene su ustanove, državni organi i privredne, društvene, političke i vjerske organizacije. Kartoteka je ustrojena po teritorijalnom principu, a unutar njega po vrstama djelatnosti registratura. Na izradi ove opsežne kartoteke, odnosno na prikupljanju podataka pružili su nam pomoć i vanjski suradnici. Doduše u kartoteci ima i manjih praznina i neprovjerenih podataka, ali je na vanjskoj službi da konstantno radi na njenom dopunjavanju i ažuriranju' bilo pismenim saobraćajem sa registraturama, bilo direktnim kontaktom. Izrađene su ili su u radu i druge evidencije. Tako je načinjen popis važnijih registratura koje su postojale do 1945. godine, i taj će popis biti osnova za formiranje sumarne evidencije o arhivskim fondovima bivših registratura, a imat će praktičan značaj za vanjsku službu, jer će omogućiti lakše traganje za nestalom ili zabačenom građom. Također je sastavljen registar značajnijih pojedinaca i porodica, na osnovu kojeg će se prići popisivanju građe u privatnom vlasništvu, a u perspektivi i eventualnom otkupu. U ovoj fazi razvitka vanjska služba Historijskog arhiva u Splitu suočila se s prilično lošim smještaiem arhivsko-registraturnog materijala .na većem dijelu terena, sa situacijom koja je bila rezultat i nerazumijevanja i stjecaja objektivnih okolnosti, pa da bi privremeno ublažila taj problem i spasila što se spasiti moglo, učinila ie i posljednji napor u maksimalnom iskorištavanju svojih srhještajnih kapaciteta (dogradnjom polica i po hodnicima spremišta) i preuzela sa terena najugroženiju građu. Tako je u spremištu Ustanove našlo svoj smještaj još 9 arhivskih fondova sa oko 1500 svežn;'-eva i 500 arhivskih knjiga, među kojima i arhiv Kotarskog suda Supetar, Trgovačke komore kotara Split i druge. Cjelokupan fundus ustanove na kraju 1961. godine sačinjavaju 101 arhivski fond (računajući tu i zbirke) sa ukupno 14.028 svežnjeva i 2989 arhivskih knjiga, te 140 sanduka razne građe. Koncem 1961. na inzistiranjê Arhiva Odjeli za kulturu* Narodnog odbora općine Split upriličio je sastanak sa direktorima kulturno naučnih institucija u gradu, na kojem je bila uzeta u razmatranje preporuka Savjeta za kulturu NRH o razgraničavanju građe između arhiva, biblioteka i muzeja. Na sastan— 441 —