ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 440

briga ustanove i Savjeta bila je ostala: definitivni smještaj ustanove izgradnjom nove zgrade ili temeljitom adaptacijom jednog od postojećih objekata u gradu. Početkom I960, godine postavljen je direktor na mjesto dotadašnjeg vršioca dužnotsi direktora, a u 1961- godini osoblje se pojačalo jednim arhivskim pomoćnikom i tajnikom ustanove. Terenska služba Od posebnog je značaja za zaštitu arhivske i registratume građe na terenu kao i za razvoj i društvenu afirmaciju ustanove bila organizacija vanjske arhivske službe. Upravo radi toga što je ovo geografsko područje bogato vriiednim arhivaliiama i iavnog i nrivatnog oorrekla nametnula se neodgodiva potreba uspostavljanja jedne smišljene i solidno organizirane terenske službe koia će tom području pružiti stručnu pomoć u zaštiti i čuvanju građe do njenog konačnog preuzimanja i smještaja u sabirne centre ili spremište Arhiva. S organizacijom terenske službe ustanova ie nj stvari započela polovinom 1960. godine nakon što je uspjela dobiti specijalnu dotaciju od Narodnog odbora kotara Split. U ustanovi je odmah formiran poseban odsiek s jednim službenikom arhivske struke za' terenski rad i jednim administrativnim službenikom za rad na evidencijama. Budući da ie područje na koiem dieluie ustanova relativno prostrano, odlučili smo radi efikasnosti terenske službe uspostaviti mrežu vaniskih surađnika-povierenika i sabirnih centara. U sporazumu s narodnim odborima općina imenovali smo 13 povierenka iz redova kulturnih i političkih radnika u sjedištima svih jačih općina. Okupili smo ih potom na jednodnevnom seminaru, gđie su dobili najnurniie unute za rad na terenu i suradnju s Arhivom. Dva povieren'ka osim toga poslali smo na seminar za vanjsku službu koji se održao pri Državnom arhivu u Zagrebu. Već koncem 1960. godine, povjerenici su započeli na svom području djelovati kao transmisiie Historijskog arhiva. Iako je djelokrug njihova rada bio ograničen (obilazak registratura radi zaštite građe, evidentiranje arhivsko-registraturnog materijala, ' izvještavanje o stanju i negativnim pojavama) povjerenici su bili znatni faktor u formiranju vaniske službe zasnovane ' na širokom frontu. Posebno je došla do izražaja njihova prosvietno-kulturna i propagandna aktivnost u akcijama Tjedna arhiva, i to baš u onim područjima gdje inače ne bi mogla dopriieti vaniska služba ustanove postavljena na jednog službenika. Primjera radi navodimo djelovanje povjerenika u viškoj općini, koji ie u Tjednu arhiva pripremio skromnu izložbu arhivskih dokumenata s tog područia i s niom obišao nekoliko važnijih mjesta u općini. Zahvaljuiući-budnosti nekih povjerenika vaniska služba ustanove mogla je brzo i efikasno intervenirati na negativne pojave i na udaljenijim punktovima, tako na sprečavanje predaje građe otkupnim poduzećima, na nepropisno škartiranje itd. Formiranie prihvatnih centara u sjedištima općina koüma bi rukovodili povjerenici nije išlo tako lako. To uglavnom zbog toga što je po svuda oskudica raspoloživih prostorija, pa su se povjerenici morali zadovoljiti da samo manje količine i to najugroženije građe privremeno smjeste u nekom sanduku' ili kutku ustanove u kojoj su zaposleni. Veće količine takve građe morala je preuzimati vaniska služba u spremište Arhiva. U ovom početnom razdoblju formiranja vaniske službe angažiralo se gotovo i sve stručno osoblje ustanove. Obilazeći sve arhivski važnije punktove u — 440 —