ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 440

briga ustanove i Savjeta bila je ostala: definitivni smještaj ustanove izgrad­njom nove zgrade ili temeljitom adaptacijom jednog od postojećih objekata u gradu. Početkom I960, godine postavljen je direktor na mjesto dotadašnjeg vrši­oca dužnotsi direktora, a u 1961- godini osoblje se pojačalo jednim arhivskim pomoćnikom i tajnikom ustanove. Terenska služba Od posebnog je značaja za zaštitu arhivske i registratume građe na te­renu kao i za razvoj i društvenu afirmaciju ustanove bila organizacija vanj­ske arhivske službe. Upravo radi toga što je ovo geografsko područje bogato vriiednim arhivaliiama i iavnog i nrivatnog oorrekla nametnula se neodgodiva potreba uspostavljanja jedne smišljene i solidno organizirane terenske službe koia će tom području pružiti stručnu pomoć u zaštiti i čuvanju građe do nje­nog konačnog preuzimanja i smještaja u sabirne centre ili spremište Arhiva. S organizacijom terenske službe ustanova ie nj stvari započela polovinom 1960. godine nakon što je uspjela dobiti specijalnu dotaciju od Narodnog odbo­ra kotara Split. U ustanovi je odmah formiran poseban odsiek s jednim služ­benikom arhivske struke za' terenski rad i jednim administrativnim službenikom za rad na evidencijama. Budući da ie područje na koiem dieluie ustanova relativno prostrano, odlu­čili smo radi efikasnosti terenske službe uspostaviti mrežu vaniskih surađ­nika-povierenika i sabirnih centara. U sporazumu s narodnim odborima općina imenovali smo 13 povierenka iz redova kulturnih i političkih radnika u sjedi­štima svih jačih općina. Okupili smo ih potom na jednodnevnom seminaru, gđie su dobili najnurniie unute za rad na terenu i suradnju s Arhivom. Dva povieren'ka osim toga poslali smo na seminar za vanjsku službu koji se odr­žao pri Državnom arhivu u Zagrebu. Već koncem 1960. godine, povjerenici su započeli na svom području djelo­vati kao transmisiie Historijskog arhiva. Iako je djelokrug njihova rada bio ograničen (obilazak registratura radi zaštite građe, evidentiranje arhivsko-re­gistraturnog materijala, ' izvještavanje o stanju i negativnim pojavama) pov­jerenici su bili znatni faktor u formiranju vaniske službe zasnovane ' na širo­kom frontu. Posebno je došla do izražaja njihova prosvietno-kulturna i pro­pagandna aktivnost u akcijama Tjedna arhiva, i to baš u onim područjima gdje inače ne bi mogla dopriieti vaniska služba ustanove postavljena na jed­nog službenika. Primjera radi navodimo djelovanje povjerenika u viškoj op­ćini, koji ie u Tjednu arhiva pripremio skromnu izložbu arhivskih dokumenata s tog područia i s niom obišao nekoliko važnijih mjesta u općini. Zahvaljuiu­ći-budnosti nekih povjerenika vaniska služba ustanove mogla je brzo i efi­kasno intervenirati na negativne pojave i na udaljenijim punktovima, tako na sprečavanje predaje građe otkupnim poduzećima, na nepropisno škartiranje itd. Formiranie prihvatnih centara u sjedištima općina koüma bi rukovodili povjerenici nije išlo tako lako. To uglavnom zbog toga što je po svuda oskudi­ca raspoloživih prostorija, pa su se povjerenici morali zadovoljiti da samo ma­nje količine i to najugroženije građe privremeno smjeste u nekom sanduku' ili kutku ustanove u kojoj su zaposleni. Veće količine takve građe morala je preuzimati vaniska služba u spremište Arhiva. U ovom početnom razdoblju formiranja vaniske službe angažiralo se goto­vo i sve stručno osoblje ustanove. Obilazeći sve arhivski važnije punktove u — 440 —

Next

/
Thumbnails
Contents