ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 439

nove količine nezaštićene građe. Tako je ustanova ^amo u toku 1957. godine preuzela i smjestila u svoje spremište preko 1.200 svežnje va građe i nekoliko stotina poslovnih knjiga. U to vrüeme ustanova povećava svoie osoblje sa jednim arhivskim manipulantom kao skladištarem, a dva dosadašnja službenika sa filozofskim fakultetom polažu stručni iispit za arhiviste. Iako su i novododjeljene (i radne i spremišne prostorije) bile opterećene raznim slabostima i prilično koč

;

le brži razvoj ustanove, ipak zalaganjem radnog kolektiva ustanova je postepeno počela razvijati razne vidove arhivske službe. Pored prikupljanja i zaštite registraturno-arhivske građe,, što je i dalje oduzimalo najviše vremena i truda radnom kolektivu, te arhivističke obrade građe, počela se razviiati i publicistička dielatnoist, a prišlo se i izradi naučno-informativnih sredstava, evidentiranju značajnih arhiva i arhivskih zbirki van ustanove. Nisu se zanemarili ni kulturno-nrosvietni zadaci ustanove. U 1958. ustanova je štampala i svoju prvu publikaciju. Fundus Arhiva sve se više obogaćivao te se je na kraju 1959. godine u spremištima nalazilo: 76 fondova sa oko 12.600 svežnjeva i oko 2400 pomoćnih knjiga. Uz to bilo je i 135 sanduka razne građe. Polovinom 1959, posietila je ustanovu instruktorska gruoa arhivske službe NRH, predvođena drugom B. Stulliiem, koia je radnom kolektivu, koii ie još uvijek bio bez većih iskustava, pružila stručnu pomoć, a to je imalo povoljnog uticaja na dalinji razvoj ustanove. U toku 1959- bila je — po Unutstvu Izvršnog viieća Sabora Hrvatske — provedena na području cijele Republike akcija evidentiranja registratura i registratume građe. Tu je akciju uz podršku organa vlasti i radni kolektiv ove ustanove proveo na svom područiu, i njome ^e bilo obuhvaćeno n

:

šta manie nego 1468 registratura. Ova je akciia usput otkrila postojanje nekih starih arhiva ili njihovih fragmenata za koje se dotad nije ni pretpostavlialo da postoie. Važan učinak ove akcije bio je i taj što je Historijski arhiv u Splitu prvi put uspostavio kontakt sa čitavim svojim prostranim područjem. Otkriveno stanje na terenu bilo je dosta zabrinjavajuće, i iziskivalo je da se bez odlaganja u ustanovi uspostavi vani ska služba, koia će metodički i planski voditi brigu nad registraturnim materijalom van ustanove, poduše i dotada je bilo učinieno nekoliko obilazaka u sjedišta važniiih općina, ali se o organiziranoj službi nadzora i zaštite u to vrijeme nije još moglo ni pomišliati. B-'lo je najprije potrebno riješiti dvije stvari: novčana sredstva i kadar. Do toga je došlo tek u idućoj godini. U svibnju 1959. ustanova je dobila svoj prvi statut, koji ie u okviru postojećih zakonskih propisa kao .i zahtjeva suvremene arhivske službe fiksirao unutrašnje ustrojstvo i organizaciju rada ustanove. Statutom je bila provedena u ustanovi i najznačajnija tekovina radnog čovjeka — društveno samoupravljanje.^ Aktivnost ustanove u periodu 1S60-1961. Ovo razdoblje karakteriziraju: konsolidiran je unutarnjeg rada ustanove, jačanje njene »kulturno-prosvjetne funkcije, te posebno rad na organizaciji vanjske (terenske) arhivske službe. Godimji planovi rada postaju perspektivniji i konkretniji, a izvr?enje planiranih zadataka jë rezultat zajedničke brige i suradnje radnog kolektiva i organa društvenog upravljanja. No prije nego iznesemo ukratko rad i rezultate ustanove u ovom razdoblju, moramo naglasiti da je glavna — 439 —