ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 437
ZAKLJUČAK: Može se reći da je i ova radna godina bila uspješna po ostvaremm rezultatima rada. Pri tome svakako treba naglasiti značenje dovršenja glavnih poslova na općem inventaru i vodiču, a isto tako i rad na izradi republičkog arhivskog zakona. Ovim je rezultatima nesurnijivo razrađena vrlo važna osnova za postizavanje još uspješnijeg rađa u slijedećim radnim godinama. L. Stulli RAZVOJNI PUT HISTORIJSKOG ARHIVA U SPLITU \ Historijski arhiv u Splitu je relativno mlada ustanova. Osnovan Je 1952. godine pod nazivom »Arhiv grada Splita«. Njegovim osnivaniem zanočmie ustvari prvi put organizirana društvena briga nad zaštitom i prikupi Janiem arhivskog materijala' na području srednje Dalmacije, području historiifcki bogatom političkim i kulturnim zbivanjima. Doduše i prije toga vremena, koncem 19. i početkom 20. stoljeća, bilo ie u ovome gradu pojedinaca, kulturnih i javnih radnika koii iz naučnih pobuda poklanjaju arhival'jama punu pažnju. ZahvalJuiući niima, a poglavito dru Franu Bulicu, poznatom arheologu i dugogodišnjem upraviteliu Arheološkog muzeia u Splitu, te prof. Dušanu Mangjeru, upravitelju Gradske biblioteke u Splitu, sakupljeno je u tim ustanovama prilično vr jedne arhivske građe i arhivskih zbirki, koje su većinom pripadale pojedinim društvima i istaknutim pojedincima. Iza drugog svjetskog rata arhivske zbirke i poleđine dokumente saT^urdialo je uglavnom Muzej grada Splita, ali nesistematski, i samo onaj materijal koji se odnosio na historiju Splita. Makar je, eto, bilo hvalevrijednih nastojanja, ona ipak nisu mogla imati većih rezultata na spašavanju i zaštiti arhivske erađe na širem frontu. A kako nije postojala posebna arhivska ustanova, dogodilo se što se neminovno moralo dogoditi u burnim godinama dvaju svietskih ratova da je mnogo arhivskog materijala propalo, nestalo ili se oštetilo. Pri promjenama vlasti naročito su stradali arhivi državnih ustanova, posebno oni u sUdov : ma, tužilaštvima i organima javne, sigurnosti koje je okupator namjerno uništavao ili sobom odnosio. Za vrijeme drugog svjetskog rata bio je namjerno spaljen cijeli arhiv Splitske općine da ne bi pao u ruke okupatora. Iza oslobođenja pak bilo je dosta uništavanja registratume građe likvidiranih poduzeća i ustanova, najčešće predajom te građe u otpadna poduzeća. Ovo je bio povod da je Muzej grada Splita 1951. započeo s radcm na prikupljanju ugrožene arhivske građe. Za prikupljanje i smještaj arhivske i registratume građe b : la mu je ustupljena sjeverozapadna kula Dioklecijanove palače, tzvArmirova kula. Za taj težak i obiman posao bila su u početku određena dva lica, od kojih jedan administrativne struke, a drugi fizički radnik. U kratko vrijeme dopremljen ie u pomenutu kulu veliki kvantum građe đobr.'nv dijelom nesređene i ispreturane, u hrpama i sanducima. I iz dana u dan sv nadolazili jedan za drugim manji i veći fondovi, cjeloviti ili u diielovima. U takvoj situaciji neminovno se nametnula i potreba postepeno? sređivanja te obimne građe i njene dalje arhivističke obrade. A da b: se ovi poslovi mogli sistematski i stručno obavljati, došlo se do zaključka da je nužno pot— 437 —
