ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 432

mm organizacijama i na konferencijama Socijalističkog saveza, koji bi trebao također da se življe angažira u pravcu zaštite spomenute građe, njenog što pravilnijeg čuvanja i postepene predaje nadležnim arhivima. Na temelju referata i sugestija iz diskusije redigiran 'je tekst »preporuke« o »nekim mjerama za zaštitu i čuvanje arhivske i registratume građe u političkim i društvenim organizacijama«. Ovaj je tekst odobren na sjednici republičkog Savjeta za kulturu od 25. XI 1961, te upućen na teren. Zatim je i na ovom savjetovanju izvršen temeljiti osvrt na organizaciju i vršenje vanjske službe u svim arhivskim ustanovama, pa naglašena potreba, da se stalno radi na usavršavanju ovog sektora rada arhivskih ustanova, a jednako da se kod osnivača arhivskih ustanova poduzmu koraci dà se u budžetima arhivskih ustanova osiguraju dovoljna sredstva za efikasno vršenje vanjske arhivske službe. Daljnji predmet raspravljanja na övom zasjedanju Arhivskog savjeta bili su i neki aktuelni problemi specijalnih arhiva u SR Hrvatskoj. Ovom važnom pitanju posvećena je znatna pažnja u diskusiji, a u interesu nastojanja da se ograniči prevelika i štetna dekoncentracija arhivske građe. U nizu pitanja, iz širokog obima ove problematike, posebno je tretirano i pitanje kriterija, kojima bi se trebalo rukovoditi pri davanju odobrenja za osnivanje specijalnih arhiva odnosno specijalnih »zbirki arhivske građe« kod raznih organa, ustanova i organizacija. S tim U vezi u zaključcima je naglašeno da bi osnovni kriteriji trebali biti slijedeći: a) čuvanje integralnosti i organskih cjelina arhivskih fondova i zbirki koje su već pohranjene u arhivima općeg tipa; b) postojanje materijalnih, tehničkih i kadrovsko-stručnih preduslova za uređenje i rad specijalnih arhiva; c) garancija da će građa specijalnih arhiva, osim u sasvim izuzetnim i opravdanim te propisima utvrđenim slučajevima, biti pristupačna javnosti i svim interesentima; d) da li je tačno određena sadržajna fizionomija specijalnog arhiva i precizirano područje djelatnosti čiju građu taj arhiv sakuplja; e) da li se osnivanjem specijalnog arhiva bitno unapređuje čuvanje, zaštita i prikupljanje arhivske građe s određenog područja djelatnosti, a naročito takve građe koja je u privatnom vlasništvu. U god. 1962. glavna je pažnja i aktivnost Arhivskog savjeta bila usmjerena izradi republičkog arhivskog zakona. Radilo se o zamašnoj akciji koja je započeta imenovanjem posebne komisije (B. Stulli, M. Mrkalj, Dr. I. Beuc, M. Androić i B. Vojnović), koja je pristupila ponajprije izradi detaljnih teza za pojedina poglavlja zakona. Nakon iscrpnih diskusija o tim tezama prešlo se na izradu prednacrta zakonskog teksta, prednacrta koji su prošli kroz nekoliko faza redakcije i dotjerivanja, pa da se izradi redakcija koja je zatim upućena svim arhivskim ustanovama, a i ostalim zainteresiranim državnim organima i organizacijama, na mišljenje. Nakon takve široke konzultacije i po primitku primjedaba s terena, nastavljen je rad analizom prispjelih primjedaba te izradom novog prednacrta zakonskog teksta. Taj je prednacrt bio podnesen sjednici Arhivskog savjeta održanoj 4. juna 1962. god. U iscrpnoj diskusiji temeljito je pretresan, kako u načelu, tako i u pojedinostima, ovaj prednacrt, te je na temelju zaključaka ove diskusije izrađen nacrt zakonskog teksta, koji je podnesen republičkom Savjetu za kulturu na njegovqj sjednici od 25. juna 1962. god. Uz izvjesne korekture i dopune prihvaćen je na toj sjednici konačni nacrt zakona, kakav je upućen Sekretarijatu za zakonodavstvo Izvršnog vijeća Sabora na daljnji postupak, U ovom zamašnom poslu, kojim je arhivska služba u Hrvatskoj konačno prvi put u svojoj historiji dobila razrađenu zakonsku osnovu za svoju djelatnost, solidnu osnovu je predstavljao sav dotadaš— 432 —