ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 425

Cecchettijeva djelatnost nije se ipak iscrpljivala u uobičajenim poslovima i izdavanju statistika. (Prema kraju njegove karijere činovnici eksperti su već bili završili čitanje i transkripciju oštećenih i izblijedjelih serija izvještaja glavnog pomorskog kapetana (Capitano Generale da Mar) i ambasadora iz raznih zemalja, regeste brojnih drugih fondova kao i njihov skedarij. Međutim bio je to posao obavljen na (brzinu, a' brzina se rijetko gdje tako oštro osvećuje kao na polju arhivističkih radova. Sređivanja i inventari kao i čitanje bili su u kratko vrijeme obavljeni, pa su tako ispali vrlo nesolidni. Inventari su 'sadržavali gole naslove busta, a da se nije često vodilo računa o tome, da li sadržina busta odgovara naslovima. Nedostajala su objašnjenja i bilješke o djelatnosti ureda, o njihovim zadacima koje je ured imao izvršiti, o specifičnim atribucijama i promjenama ureda. Pri uređivanju fondova pazilo se na logični red .prema subjektivnim kriterijima i apriorističkim 'shemama. U cijeloj je toj djelatnosti uglavnom prevladavala empirija. Međutim tu žurbu u radu treba objasniti neodloživom potrebom, da se u tom ogromnom arhivskom materijalu uspostavi kakav takav red i da se može početi raditi na njemu. Arhivističke koncepcije Bartolomea Cecchettija treba povezati sa stanjem arhiva na području Mletačke provincije u vrijeme, pada Venecije i u prvoj polovici 1.9. st. Republika je imala vrlo složenu administraciju s brojnim uredima i nadleštvima, koji su čuvali svoje arhive u vlastitim zgradama. Tako je arhivska građa bila raspršena na sve strane pod paskom stotinjak arhivista,' koji nisu radili u jednom zajedničkom arhivu prema zajedničkim normama i pod zajedničkim vodstvom. Svaki je radio na svoju ruku i uređivao fondove prema vlastitoj uviđavnosti dijeleći ih na rubrike prema materiji. Zato se Cecchetti i prihvatio sistema rubrika i indeksa po abecedi. On preporučuje podjelu arhiva na političke i administrativne. Prema njemu postoje dva načina sređivanja fondova: stvarni i znanstveni. Stvarni može biti i znanstveni, ako se vodi računa o posebnom redu koji odgovara raznim granama znanosti. Tamo gdje nema znanstvenog reda, treba rasporediti građu prema naravnom i primitivnom redu. U tom će se slučaju do znanstvenog reda doći preko napose izrađenih registara. Pri sređivanju bilo kojeg starog arhiva — prema Cecchettiju — treba sačuvati stari poredak i treba se ravnati prema kriterijima kojih.se držao i prvobitni arhivar. Cim se dirne u stari poredak fonda, beskorisni postaju rubrike, indeksi i pomoćni repertoriji izrađeni od prvog arhivara, a ovi su bili izrađeni upravo zato da poisluže snalaženju u građi i pronalaženju spisa. Dirnuti u stari poredak dopušteno je samo onda ako se pronađe bolji red koji će ga zamijeniti. Na taj način Cecchetti ne stoji apsolutno na stajalištu očuvanja starog reda, kao na pr. Ronchini, nego je postao pristaša praktičnog alfabetskog sistema. ! Na jugu Italije, u Palermu na Siciliji, istakao se na polju arhivistike Isiđoro Carini (17). Rodio se god. 1843.' u Palernu. Izrana se posvetio svećeničkom zvanju i god. 1868. postao kanonik katedrale u Palermu. Četiri godine prije toga bio je dobio mjesto arhiviste u Državnom arhivu u Palermu. Istaknutu je ulogu Carini odigrao u osnivanju Archivio Storico Siciliano god. 1872. i dvije godine zatim u osnivanju Società Siciliana per la Storia Patria. Pošto se istakao u paleografiji i arhivistici, izbor je pao na njega da' naslijedi glasovitog Salvatora Cusu na sveučilišnoj katedri iz paleografije i diplomatike. U svojim je predavanjima osobitu pažnju posvetio materiji za pisanje koja se upotreb« — 425 —