ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 424

U vrijeme fašizma kao opozionalac povukao se iz javnog života i posvetio sve svoje sile isključivo znanstvenom i stručnom radu. U to je vrijeme i najviše dao na polju znanosti. U čast 25-godišnjice smrti i 100-godišnjice rođenja Salvatora Bongija Lazzareschi je organizirao izdanje Miscellanea Lucchese di studi storici e letterari, u kojSma je okupio brojne suradnike na glasu. On je kasnije nastavio s izdavanjem Regesti Lucchesi i pod njegovim vodstvom su ugledali svijet drugi i treći svezak ove serije. Njegovo §e djelo i peti svezak Inventario đell'Archivio izrađeno na liniji njegova prethodnika Bongija. U drugoj polovici 19. st. dolazi do punog izražaja razvijanje teorije o historijskom uređivanju fondova kao najprikladnijem uooređo s intenzivnim radom na uređivanju samih fondova u talnanskim arhivima. Ta teorija imala je u svoje vrijeme i svoje protivnike. Međutim tada još nisu bili pročišćeni ni pojmovi o potrebi diobe biblioteka od arhiva i arhiva od muzeja. Od tih tamnih pogleda patio je i Bartolomeo Cecchetti (1838-1889) rodom Venecijanac (16). Kao 17-godišnji mladić ušao je u Archivio Generale dei Frari i tu pohađao Školu za paleografiju, koja je bila osnovana godinu prije toga po uzoru na onu u Milanu. U proučavanju arhivskih dokumenata vodio ga je čuveni arhivista i profesor Cesare Foucard. Njegova plodna radinost ubrzo počinje davati obilne rezultate — brojne radove iz historije i arhivistike. Ü 22. godini nasljeđuje svog učitelja Foucarda i izdaje interesantne paleograsko-historijske monografije s faksimilima i ilustracijama pod naslovom Programma đella Scuola. Do tog vremena Cecchetti Ije radio u carskom Namjesriištvu u Veneciji kao stručnjak za paleografiju u sudskim stvarima i u Državnom računovodstvu. Tu se 1 izvježbao u struci. jKađa je god. 1863. reorganiziran Archivio Generale, Cecchetti preuzima u njemu upravu historijsko-diplomatičkog odjela i predavanja iz mletačke povijesti. Ovdje ubrzo upoznaje lu dubinu sve pohranjene fondove i daje na svjetlo brojne radove iz historije. God. 1866. Cecchetti se oštro opro carskom nalogu, da se najdragocjeniji dokumenti iz Generalnog arhiva u Veneciji prenesu u Beč i zbog toga je bio maltretiran; godinu dana nakon toga dobio je satisfakciju i pošao u Beč kao član komisije za restituciju dokumenata. Iza smrti Teodora Toderiniiâ 1876. god. Cecchetti postaje direktor i sopraintendente mletačkih arhiva. Kao direktor nastavio je s izdavanjem Statistica đell'Archivio di Venezia nel decennio 1866-1875

( i tome dodaje nastavak za pe-' togodište 1876-1880., u kojima se odražavaju ogromni radovi na sređivanju arhivske građe 1 njenom proučavanju kroz navedenih 15 godina. Kao isopraintenđente nad svim arhivima u pokrajini brine se da u svaki od njih zađe u inspekciju koji od njegovih 'suradnika i da dade upute za sređivanje građe, škartiranje i čuvanje historijski vrijedne građe i konačno je pristupio generalnom popisu svih arhivskih fondova u provinciji. Zbog pomanjkanja sredstva za slanje arhivskih stručnjaka na teren popisi su obavljeni preko anketnih formulara. Rezultat je te ankete bila publikacija od tri sveska pod naslovom Statistica degli Archivi della Regione Veneta. Međutim anketa je bila vrlo slabo provedena, pa tako i publikacija odaje svu slabost ankete i odražava vrlo nesolidnu sliku o stanju arhiva u pokrajini Veneciji iz toga doba. U to je vrijeme formiran uz Paleografsku školu i Museo paleografico đella Regione Veneta, u kome su bili sakupljeni 1 pohranjeni pečati, otisci natpisa i grbovi. Ali i ovaj je bio kratka vijeka, jer je bio ubrzo rasformiran iz potrebe da se dokumenti vrate natrag na svoje mjesto, — 424'-