ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 419

su bili izloženi. Uz legendu pojedinog predmeta nalazi se — sitno tiskan -4 — prikaz pojedinog događaja na koji se predmet odnosi .Tako se dobiva jasna slika o vremenu u kojem je živio i vladao Luj IX. Na kraju kataloga, na posebnom umjetničkom papiru reproducirana su 33 umjetnička predmeta i dokumenta koji su bili izloženi. Izložba svakako zadivljuje zbog mnoštva i raznolikosti dragocjenih umjetničkih predmeta i dokumenata koji su nastali na tlu Francuske tokom XIII i XIV st. Katalog je dobro sastavljen i opremljen. Dr J. Buturac POVIJEST TALIJANSKE ARHIVISTIKE U ČASOPISU »RASSEGNA DEGLI ARCHIVI DI STATO« Uarhivskom vjesniku (1) dao sam prikaz središnjeg talijanskog arhivističkog časopisa Rassegna degli Arhivi di Stato za god 1955-1957. Obilna je tematika koju obrađuju godišta 1957. (2. i 3. broj), 1958. i 1959. Rassegne. Tu prije svega dolaze prikazi pojedinih arhiva u Italiji (2), razni tehnički problemi (3), razni problemi iz arhivistike (4) i historije (5), problem tehnički problemi (3), i njihova .kritika (7), prikazi pojedinih fondova (8) i na koncu prikazi arhivističkih kongresa i sastanaka (9). Ja ću se ovdje, međutim, osvrnuti na prikaze života pojedinih arhivista i arhivskih škola, koji nam omogućuju da donekle rekonstruiramo historiju talijanske arhivistike (9a). Srednja Italija s centrom u Toskani vodi sa svojim radnicima na polju arhivistike. Ona vodi i u proučavanju tih radnika u časopisu Rassegne. Među arhivistima srednje Italije u 19. st. najuglednije mjesto zauzima bez sumnje Francesco Bonaini (1806-1874), rođen u Pisi (10). Odmah nakon diplome dobio je Bonaini drugu katedru kanonskog prava na Sveučilištu u Pisi. Desetak godina iza toga (bila mu je dana katedra historije prava, koja je dobila istaknuto mjesto na stranicama novo osnovanog »Archivio storico taiiano«. 40-ih godina otooljevši na živcima, proveo je nekoliko mjeseci na liječenju u Perugi, gdje je i dobio groznicu za radom na historijskim vrelima. Tu se je dao na skupljanje kronika i neizdane povijesti Perugie. Plod tog njegova rada bila su dva posljednja sveska prve serije časopisa Archivio storico italiano (1850-1851). To je prva faza u Bonainijevu radu. Druga faza njegova rada počinje prijelazom sa sveučilišta u arhiv nakon 26 godina predavanja na katedri — zaista neuobičajeni put jedne velike karijere. Uočivši vrijednosti arhivskih dokumenata za historiju, Bonaini se zaustavio na objektivnoj vrijednosti samih dokumenata bez-obzira na njihove različite odnose. Pošto se Bonaini istakao na tom polju, toskanski mu vojvoda povjerava god. 1852. dužnost da na čelu posebne komisije ispita i izvijesti kako bi se najbolje ujedinili i materijalno na više strana raspršeni i slabo čuvani državni arhivi. Svrha je toj akciji bila njegovo efikasnije i ekonomičnije čuvanje kao i lakše iskorištavanje znanstvenih radnika. Komisija je ljeti iste godine izvijestila vladu o stanju arhiva, o programu za njihovo ujedinjavanje i o uredbi nove arhivske ustanove, kao i o sastavu personala, na čija će leđa pasti taj — 419